Vodeći hrvatski znanstvenik otkrio tajnu svog uspjeha

FOTO: Facebook
8.9.2017.

Preporučeno za vas
Neka Linić uloži svoju imovinu u Uljanik!
Huić o ideji da država uloži još 10 mlrd. kn u Uljanik: ʼTo bi sj*balo javne financijeʼ
Ovo nije humano: Beljak htio ispasti faca, Plenkovićev ministar ga uništio...
OPG-ima državna agencija ne priznaje ponudu iz SAD-a jer nema pečata i PDV-a
Miletić vrijeđa našu inteligenciju ako ozbiljno misli da ćemo povjerovati u nevinost IDS-a
Ako Vlada pomogne Uljaniku, morat će i svima ostalima
Na današnji dan Vlado Gotovac održao je najbolji politički govor u modernoj hrvatskoj povijesti
Tko je Hayek?
Obersnel ljut što više ne može reketariti taksiste
Porezna uprava smislila nove načine da privatnicima zagorča život. Ako je ovo ʼrasterećenjeʼ...
Porezni obveznici traže od države da transparentno objavi sva jamstva kojima su političari zadužili građane
Digitalni porez nema veze s pravdom i neće pogoditi velike korporacije nego male biznise i startupe
Plenković se kiti tuđim perjem i busa u prsa dok Hrvatska zaostaje
Sveta Nedelja ukida naknadu za taksiste i smanjuje paušal u turizmu na zakonski minimum
Grad Dubrovnik se baca u nekretninski biznis i ugostiteljstvo, a gradonačelnik privatnicima prijeti zabranom
Europska liberalna grupacija promijenila svoje ime; evo zašto...
Vaclav Klaus: Kako smo reformirali češko gospodarstvo
The Economist: Što su liberali učinili za nas?
Europska unija - gospodarski div između SAD-a i Kine
Venezuela će nacionalizirati tvornicu žitarica koja želi prekinuti proizvodnju

Vodeći hrvatski znanstvenik otkrio tajnu svog uspjeha

Igor Rudan, jedan od najuglednijih hrvatskih znanstvenika i jedini Hrvat učlanjen u Kraljevsko društvo Britanske akademije znanosti, saznao je kako će ga i ove godine Web of Science uvrstiti na listu vodećih znanstvenih umova svijeta na temelju citata u zadnjih 10 godina. Napisao je na Facebooku status kojim je dao odgovor na pitanje koje mu često postavljaju - koja je tajna uspjeha:

Danas sam dobio vijest da će me Web of Science i Thomson Reuters, i njihov spin-off koji se time sada bavi - Clarivate Analytics - uvrstiti temeljem citata u zadnjih 10 godina na listu "Vodećih znanstvenih umova" svijeta i za 2017. godinu. To je sada već treća godina zaredom da ću biti na ovoj izuzetno prestižnoj listi. Od Hrvata je uz mene ostao još samo Ivica Letunić (u Njemačkoj, područje biologija i biokemija). Sve je ovo još neslužbeno, konačan popis objavit će se sredinom 11. mjeseca, pa ću ga tada moći detaljnije analizirati, možda nađem i još ponekog Hrvata u inozemstvu na listi, ima nas sada već posvuda i bavimo se svačime, svaki novi dan doznajem za nekog.

Temeljem te vijesti, sjetio sam se kako me u zadnje vrijeme, pri svakom povratku u Hrvatsku, gotovo svaka osoba koju susretnem pita u čemu je "tajna" mojeg uspjeha u znanosti. Ja obično odmahnem rukom i kažem nešto poput "u upornosti", "u strpljenju", "u radu", "u vjeri u uspjeh", ili pak sve to zajedno. Već mi je, zapravo, negodno odgovarati na to pitanje.

Međutim, gledajući danas popis vodećih znanstvenih umova za 2017. godinu, na kojemu je možda samo svjetskih top 0.1% znanstvenika po citiranosti (tj. negdje između 1:1,000 i 1:10,000), zaključio sam da su i svi drugi znanstvenici koje poznajem, od crne Afrike, preko Hrvatske, do Kalifornije i Singapura također svi uporni, strpljivi, rade i vjeruju u uspjeh. No, činjenica je se da u znanosti neki vrlo rijetki ljudi, naizgled, uvijek uspiju naći u pravo vrijeme na pravom mjestu, i onda udružiti snage s drugim takvim ljudima, a ostali to tek ponekad uspijevaju. Da li je to stvar sreće, ili pak instinkta, i na čemu se temelji taj instinkt, ako uopće postoji? Razmišljajući o tome, počeo sam čeprkati po vlastitoj prošlosti, sve dublje, ne bih li uspio izolirati neki poseban trenutak koji mi je dao kompetitivnu prednost tijekom školovanja, i kasnijeg bavljenja znanošću.

I morao sam ići unatrag, unatrag, sve do proslave svog drugog (2.) rođendana, kada su moji bližnji zaprepašteno primijetili da znam čitati, jer sam im pročitao tekst ispisan šlagom na torti sa dvije svjećice. Jedva sam stekao desetak zuba i uspijevao se vrlo prestrašeno kretati po stanu bez pomoći hodalice, no čitao sam već bolje od mnogih polupismenih ljudi, kojih je u to doba, 1973. godine, u rodnom Zagrebu i njegovoj široj okolici još uvijek bilo jako mnogo.

Jedna od njih bijaše i moja draga nona, majčina majka. Znala je čitati samo upirući kažiprstom u novinski papir, prepoznajući slovo po slovo i izgovarajući ga naglas, pokušavajući ga upamtiti kako bi na kraju riječi u točnom slijedu ponovila sva prepoznata slova, te zatim naglas izgovorila čitavu riječ. I tako bi se, riječ po riječ, polako probijala kroz novinski tekst. Sporost takvog pristupa čitanju bila je dovoljna samo za jednu novinsku stranicu dnevno, pa je morala pažljivo izabrati svoju svakodnevnu temu. Najviše ju je zanimala crna kronika. Svakoga bi dana strpljivo slovkala naglas masno otisnuti tekst stranice u crnoj kronici "Večernjeg lista", pretvarajući tuđe nesreće i dramatične događaje u prave trilere, jer su ti, relativno kratki tekstovi, postajali vrlo dugi i dramatični, iščitavaju li se slovo po slovo i riječ po riječ.

Čitavo je prijepodne prolazilo u njezinom glasnom slovkanju, a pritom me, dok su roditelji radili, držala u krilu i hranila bočicom. Sišući umjetno mlijeko, sa silnim sam zanimanjem i širom otvorenih očiju pratio to njezino pomicanje prsta po papiru, slušajući pritom satima kako pokazana slova izgovara svojim tihim glasom, zatim ih povezuje u riječ, da bi na kraju povezala nekoliko riječi u smislene rečenice. Tim sam bizarnim spletom okolnosti naučio čitati već do 2. rođendana. Do polaska u 1. razred osnovne škole "Veljko Vlahović" pročitao sam 73 knjige, od kojih sam barem trećinu znao i napamet, a drugi učenici su tek trebali početi učiti slova. Ta golema startna prednost zadržala se, čini se, sve do danas. Da moja draga pokojna nonica nije bila polupismena, i da je novine čitala u sebi, škola bi mi bila puno teža, a kasnije sve drugo potpuno nemoguće.

Danas me često pitaju i kako mogu s tolikim optimizmom i vedrinom gledati na ovaj današnji svijet, bez obzira na sve užase koji se događaju. I taj odgovor povezan je s ovom pričom. Jednostavno, očekivanja od svijeta oko sebe su mi neopisivo niska još od najranijih dana. Prve tri godine života proveo sam čitajući stranicu crne kronike u Večernjem listu, pamteći sve sudare vlakova, eksplozije plina, potrese, požare, bijegove iz zatvora, potonuća tankera, eksplozije raketa, nesreće i ubojstva, otmice zrakoplova, svjetske sukobe, revolucije i raketiranja, iz dana u dan, nekoliko sati, slovo po slovo. Meni je svaki dan čudesan već po tome da bilo što oko mene uopće funkcionira, i da više-manje svi ostaju živi i relativno zdravi... Kako je rekao Einstein, sve je relativno, pa je dobro skresati očekivanja i onda se svijet odmah čini boljim.





Novo na Liberalu

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Dvije trećine HDZ-ovaca se slaže s izjavom da su imigranti najveća prijetnja europskoj kulturi...

Diplomatske nevolje: Kolinda i Plenković će teško naći u HDZ-u kadrove koji nisu ksenofobni

Društvo

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Most je pokrenuo inicijativu koju su već ranije pokretale i druge političke stranke. Njena jedina svrha je ubiranje jeftinih poena na dezinformiranju građana.

Voda, vodoopskrba i prava - umjesto rasprave o pravom problemu, širi se strah od privatnika

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Kako Trumpove carine utječu na poduzetnike najbolje pokazuje podatak da je mišljenje voditelja trgovine u SAD-u trenutno najpesimističnije u zadnjih 25 godina.

Amerikanci su svjesni da gube u trgovinskom ratu. Samo Trump još nije...

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Naslov koji polazi od pretpostavke da osoba ne može biti sekularist i vjernik u isto vrijeme, krajnje je pogrešan i manipulativan.

N1 televizija obmanjuje javnost: Sekularizam i ateizam nisu jedno te isto

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Analiza intervjua s kandidatom HSLS-a za predsjednika RH. Moram priznati da me u mnogim stvarima razočarao...

Kovač je po pitanju osobnih sloboda kao Dalija Orešković. Srećom, u ekonomiji je puno bolji

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Međunarodne korporacije imaju zaštitu LGBT prava u svome kodeksu, što je s tržišne strane posve razumljivo. To je razveselilo lijeve udruge koje posve nesvjesno slave kapitalizam.

Privatna korporacija kao posljednja linija obrane LGBT prava u Mađarskoj

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Hrvatska ima najviši PDV na putnički prijevoz među zemljama članicama EU, a možda i u cijelom svijetu.

Većina zemalja EU ukinula PDV na putnički željeznički prijevoz, Hrvatska nije među njima

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Porezna uprava je u 'ofenzivi' na ugostiteljske objekte na moru kaznila skoro dvije trećine ugostiteljskih objekata u koje je ušla. Što nam to govori o zakonima i porezima?

Jesu li lopovi ugostitelji ili je lopovska država?

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Pročitajte što će prvo napraviti ako osvoji vlast, što misli o sadašnjoj Vladi, hoće li pomilovati osuđenike koji trunu u zatvoru zbog marihuane...

Intervju s Dejanom Kovačem, kandidatom koji će predstavljati liberalnu Hrvatsku na ovim izborima

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Otkud tolika strastvena želja za porezima koji će 'opaliti po džepu' druge ljude, one s kojima ne dijelimo neku karakteristiku?

Neka susjedu crknu dvije!

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Prošlo je 5 godina kako je pokrenuo filantropsku inicijativu za poboljšanje uvjeta i bolju informatičku naobrazbu u hrvatskim školama...

Bakić obilježava 5. godišnjicu IRIM-a: ʼEdukacija je najveći izjednačavač prilikaʼ

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Ovo je jedan od najočitijih primjera uredničke manipulacije kako se neki hrvatski mediji trude ulizati vladajućima.

Manipulacija: U naslovu kažu da građani podržavaju Kujundžićeve poreze, a pitali su samo troje ljudi

VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: