Vrijeme je da građani kažu DOSTA napornim ekstremistima

Gnjusni ideološko-kulturološki rat između sve ekstremnije ljevice i sve ekstremnije desnice, kakav se već desetak godina vodi u SAD-u, prelio se i u Hrvatsku. Ekstremističke skupine, kojima je cilj totalna bipolarizacija i kretenizacija društva, dobile su novo gorivo s Istanbulskom konvencijom, dokumentom koji u sebi sadrži duboku ideološku i političku agendu pa se lijevi ekstremisti diljem Europe svim silama trude institucionalizirati ga. Oni u tome vide novu stepenicu u indoktrinaciji društva prema svojim izopačenim vrijednostima, u ovom slučaju riječ je o nedvojbenoj klasnoj podjeli i diskriminaciji žrtava nasilja prema spolu. Institucionalizacijom njihove ideje postaju "općeprihvaćene" i sljedeći korak bit će zakonsko kažnjavanje onih koji budu propitkivali njihove dogme. Kad dogma postane "činjenica", onda svatko tko ne vjeruje u tu dogmu postaje izopćenik i luđak.

Jesam li i ja vjerski fundamentalist?

U tim nastojanjima služe se u pravilu vrlo agresivnim i nekorektnim metodama. Tako, primjerice, mainstream medij Index.hr u svojoj seriji članaka optužuje svakoga tko se usprotivi njihovoj dogmi vjerskim fundamentalistom, "produženom rukom biskupa i Katoličke crkve" te "katoličkim ekstremistima". To je pokrenuo zapravo političar, samozvani liberal Goran Beus Richemberg iz stranke GLAS, a onda su preuzeli i drugi. Anonimni autor inicijala N.B. u ovom tekstu obrušio se na članove HAZU-a jer su primijetili ono što je očito svakoj normalnoj osobi, koja je pročitala konvenciju i nije zagrižena ekstremnim feminizmom - da Istanbulska konvencija gura jednu ideologiju. Pa kaže: "Najsnažniji otpori ratifikaciji Istanbulske konvencije pristižu iz crkvenih redova. Protiv Istanbulske konvencije ne ratuju samo biskupi nego i njihova "produžena ruka" - udruge katoličkih ekstremista...".

Evo, ja se slažem po ovom pitanju s akademicima HAZU-a i protivim se Istanbulskoj konvenciji. Kako ja mogu biti katolički ekstremist i vjerski fundamentalist kad se ne smatram katolikom, ne idem u crkvu još od kraja osnovne škole i ne slažem se barem u 90% svjetonazorskih stavova s predstavnicima Katoličke crkve u Hrvata? Kladim se da anonimni autor s Indexa ima daleko više zajedničkih stavova s hrvatskim crkvenjacima nego ja. Ali, bitno je u startu prozvati sve protivnike tvoje ekstremističke ideologije, lupiti im etiketu produžene ruke Crkve i ultrakonzervativaca i automatski ih time kompromitirati, je li tako? To se radilo u bivšoj Jugoslaviji, kad se nekoga htjelo javno izopćiti jednostavno su ga proglasili protudržavnim elementom. Tako te danas proglase crkvenim, katoličkim ekstremistom i ćao.

Istanbulska konvencija se temelji na diskriminaciji. Ne želim živjeti u zemlji koja zakonom diskriminira žrtve nasilja. Kad je nad nekim počinjeno nasilje, nije bitno je li žrtva žensko, muško ili nešto između. Žrtva je žrtva, nasilje mora biti jednako tretirano bez obzira nad kime je počinjeno, a Istanbulska konvencija tu činjenicu negira u više navrata i zato je za mene, ali i svakoga kome je stalo do liberalnog principa ravnopravnosti, ona neprihvatljiva.

Konvencija, sama po sebi, i ne bi bila toliki problem da nema te agresivne ideološke borbe. Ljevičari traže njenu ratifikaciju silom predstavljajući je kao nekakvu civilizacijsku tekovinu bez koje smo "nazadno društvo", što je apsurd. Pritom vrijeđaju zdrav razum. Najgore u cijeloj priči jest što najveći protagonisti nasilnog uvođenja spolne diskriminacije u hrvatske institucije sebe nazivaju liberalima i tu dolazimo do problema.

Batarelo neznanjem protiv liberalizma

S druge strane imamo drugi ekstremizam - onaj konzervativni. To je ekipa koja se protivi Istanbulskoj konvenciji ne zato što ona u sebi negira ravnopravnost i diskriminira žrtve nasilja prema spolu, već isključivo zato što je ljevičari guraju. I zbog semantike. Smeta im riječ "rod". Oni se, baš poput ekstremnih ljevičara, trude institucionalizirati svoju dogmu i indoktrinirati građane od malih nogu. Njima je sasvim prihvatljivo da su ljevičari "liberali". Na taj način, i jedni i drugi pokušavaju istinski liberalizam, koji se temelji na slobodi izbora pojedinca, odgurnuti, uništiti, tako da društvo postane totalno bipolarizirano na dva ekstrema.

Kad smo kod konzervativnih ekstremista, Vincent John Batarelo iz Udruge Vigilare, napisao je na Facebooku: "Dosta lijevoj-liberalnoj-marksističkoj revoluciji u Hrvatskoj!" uz objavu slike na kojoj piše: "Militantni sekularisti podržavaju perverzije u lektiri (i) osuđuju pisanje molitve Isusu. PODIJELI i reci DOSTA militantnim sekularistima koji iz škola žele u potpunosti izbaciti Boga, a uvesti perverzije i rodnu ideologiju!"

Toliko je pogrešaka i neznanja pokazano u ovoj Batarelovoj objavi, da bi se samo na ispravljanje ovih par rečenica mogao napisati cijeli roman. Pokušat ću biti što kraći. Nema nikakvog "lijevo-liberalno-marksističkog" saveza jer liberalizam i marksizam nemaju ništa zajedničko i to dobro zna svatko tko je pročitao imalo o liberalizmu i marksizmu, a pogotovo oni koji su pročitali bar nešto od Marxa i bilo kojeg istaknutog liberalnog teoretičara u povijesti ili danas. Dakle, liberalizam i marksizam nisu i ne mogu biti na istoj strani, a Batarelo ih svjesno pokušava ubaciti u isti koš. Ne vjerujem da je baš toliko glup da ne može razumjeti razliku između liberalizma i marksizma (osnovno: individualizam vs. kolektivizam) pa ću to pripisati njegovoj zloći, odnosno namjernom podmetanju takve semantike kako bi zbunio publiku i učinio liberalizam "groznijim".

Dalje, kakav bi to bio "militantni sekularizam"? Sekularnost je pojam koji znači odvojenost države i vjerskih zajednica, to je civilizacijsko dostignuće za koje je velikim dijelom zaslužna i Katolička crkva. Je li Batarelo protivnik sekularnosti i želi li da Hrvatska postane crkvena država?

Ne znam na što mu se odnosi ovo "perverzije u lektiri", ali znam da više nasilja i prostitucije ima u Bibliji nego u bilo kojoj knjizi koju djeca čitaju u osnovnoj školi. Da ne bude zabune, nemam ništa protiv nasilja i prostitucije u literaturi.

Vaučerizacija bi riješila problem ideologije i vjeronauka u školi

"Pisanje molitve Isusu"...Vjera je osobna stvar pojedinca, a škola ne bi trebala služiti ni za kakvu ideologiju. Pričamo o državnoj školi. Postoje katoličke škole diljem zemlje i nikome nije zabranjeno upisati svoju djecu u katoličku školu, ali crkveni predmeti i molitve se stvarno ne bi trebali učiti u državnoj školi. To NIJE kršenje slobode vjeroispovijesti jer svatko može ići na vjeronauk izvan državne škole.

Liberalno rješenje problemu indoktrinacije djece protiv volje roditelja bilo bi vaučerizacija. Ona bi omogućila osnivanje različitih škola prema potrebama tržišta, a sve bi škole - bilo državne, crkvene ili privatne - bile ravnopravne na tržištu dok bi korisnici - djeca i njihovi roditelji - birali bez dodatnih troškova školu koja je najbolja za njih. Vaučerizacija bi omogućila osobni izbor, a to je suština liberalizma. Vaučerizacija bi omogućila i konzervativcima da šalju svoju djecu u školu bez zdravstvenog i građanskog odgoja (ako im on smeta) i s pojačanim vjeronaukom, a ljevičarima da svoju djecu šalju u školu bez vjeronauka. Etatisti bi, naravno, slali svoju djecu isključivo u državnu školu i to je OK. Svatko bi došao na svoje i svatko bi, zahvaljujući vaučerizaciji, vlastitim novcem od poreza podupirao one s čijim se svjetonazorom slaže, a ne bi financirao one s kojima se ne slaže.

Ovako imamo problem s vjeronaukom u državnoj školi jer ja želim imati pravo i slobodu da ne financiram dogme koje ne želim financirati. Kad je vjeronauk u državnoj školi, meni je prekršeno to pravo.

Tiha većina ne teži ekstremizmu

Može li Batarelo to shvatiti? Teško, on je, baš poput ekstremnih ljevičara, očito uvjeren da svi moramo financirati i podupirati njegovu ideologiju. Takvo rezoniranje se kosi s pravima i slobodama pojedinca.

Batarelo je duboko u krivu, dakle, tvrdeći da liberalizam želi uvesti nekakvu ideologiju u škole. Liberalizam je za slobodu građana da sami odluče žele li da njihova djeca pohađaju sporne predmete ili ne. Još bolje, liberalizam shvaća da je svako dijete posebno i zato želi da ono ima što veći izbor različitih mogućnosti kako bi se djeca razvila u kasnije što konkurentnije pojedince, što bi nas sve skupa dovelo do konkurentnijeg društva i prosperitetnijeg gospodarstva. To je ono za što se liberalizam zalaže.

Vjerujem da veći dio hrvatskog društva ne pripada nijednom ekstremističkom polu. Iako je ta, umjerena sredina, najtiša, vrijeme je da se oglasi. Da bude što glasnija u odbacivanju ovih ekstremističkih ideologija jer će nas inače pretvoriti u veliko ratno polje u kojem se ne raspravlja argumentima nego dogmama, a sve s ciljem porobljavanja drugog dijela društva. Svaki građanin treba imati pravo izbora da ne bude indoktriniran onime što mu osobno smeta ili ne odgovara. To je nešto što vam nijedan ekstremist neće priznati.