Za novinara Slobodne Dalmacije RH ima previše fleksibilno tržište rada. I zato ljudi odlaze...

FOTO: HRT
6.12.2017.
ČITATELJI OCIJENILI
5

Za novinara Slobodne Dalmacije RH ima previše fleksibilno tržište rada. I zato ljudi odlaze...

U Slobodnoj Dalmaciji je prije nekoliko dana objavljen članak naslovljen "Stvar je vrlo jednostavna i prosta: evo kako je propao projekt hrvatske budućnosti, a država se polako počela pretvarati u napuštenu hrpu planina i dolina" autora Damira Pilića koji je pokazao svu izgubljenost socijalističkog načina razmišljanja. Od početka do kraja tekst je pun nedosljednosti i činjenične izgubljenosti.

Sami naslov je nakupina deluzija koje se vrlo lako mogu osporiti samom logikom, bez ikakve potrebe za ulaženjem u brojeve. Prvo je uvijek tu ekonomistima draga tvrdnja kako je „stvar vrlo jednostavna i prosta“ u kontekstu razgovora o ekonomskoj temi. Sasvim uobičajena deluzija socijalističkog uma koji uslijed nemogućnosti da shvati i najosnovnije ekonomske zakonitosti iste proglašava „jednostavnima i prostima“ da bi ih relativizirao. Ne treba imati iluzije, socijalisti stvarno ne razumiju ekonomiju i toga su savršeno dobro svjesni, ali se uvijek koriste pametnim trikom da bi zaobišli taj problem. Oni ekonomiju ne pokušavaju objasniti kompleksnim uzročno-posljedičnim vezama, nego je reduciraju na jednostavne tvrdnje koje su suštinski kontradiktorne jedne drugima, ali time oni samu ekonomiju pokušavaju diskreditirati kao relevantnu disciplinu. Ako se ekonomski argumenti reduciraju do kontradiktornih apsurda, onda su svi ekonomski argumenti jednako validni, a tada i socijalistički argumenti postaju jednako uvjerljivi kao i stvarna ekonomska argumentacija.

Upravo zbog toga i sam autor na kraju teksta kaže: "Stvar je toliko jednostavna da se može prikazati i prostim matematičkim algoritmom.“ Taj „matematički algoritam“ koji autor nudi je toliko pogrešan da bi bio potreban cijeli jedan tekst da opišem sve apsurdnosti koje proizlaze iz njega, ali usredotočit ću se na završnu rečenicu, punchline: "Ubila je fleksibilnost“, kaže autor aludirajući na to da fleksibilno tržište rada utječe na pad nataliteta i da je kriv za demografsku katastrofu koju proživljava Hrvatska.

Autoru iz Slobodne je prilikom iznošenja te ideje izgleda sasvim nevažno što je prema zadnjem Globalnom indeksu konkurentnosti Hrvatska među 137 zemalja u svijetu tek na 119. mjestu po fleksibilnosti tržišta rada, što znači da samo 18 zemalja u svijetu ima manje fleksibilno tržište rada od Hrvatske. Kada se faktor „fleksibilnost tržišta rada“ podijeli na podsegmente, onda Hrvatska stoji još gore jer po „praksama zapošljavanja i otpuštanja" (koje određuje zakonodavni okvir kako je i navedeno u objašnjenju metodologije) te „učinku oporezivanja na poticaje za rad“ Hrvatska se nalazi na 131. odnosno 133. mjestu među 137 zemalja svijeta. Dakle Hrvatska je po fleksibilnosti tržišta rada jedna od najmanje fleksibilnih zemalja u svijetu, a posebno po zakonodavnom okviru zapošljavanja i otpuštanja te poreznoj destimulaciji rada.

To se, usput rečeno, sasvim slaže s jednim od mojih ranijih tekstova o tome kako hrvatska država destimulira rad. Mogao bih spomenuti i da jedna Irska, to ekonomsko liberalno čudovište iz noćnih mora salonskih socijalista, ima najveću stopu rođenih na 1000 stanovnika u Europi. Iako sve europske zemlje pate od niske stope rađanja, skoro sve imaju višu stopu rođenih na 1000 stanovnika, a baš sve imaju značajno fleksibilnije tržište rada, uključujući miljenike salonskih socijalista Norvešku, Švedsku, Dansku i Finsku.

Sada sam se našao u problemu jer sam pobio glavni zaključak teksta pa će sve dalje  izgledati kao neopravdano iživljavanje, ali u svrhu zastrašivanja ostalih da prestanu iznositi ovakve neinformirane pamflete ću nastaviti.

Još smo na naslovu, a količina dezinformacija i krivih tvrdnji je ogromna. Tako nije sasvim jasno kako izgradnja nekoliko zgrada može biti „projekt hrvatske budućnosti“, posebno kada uzmemo u obzir činjenicu da je nekretninski balon koji je pukao u doba krize u Hrvatskoj ostavio velik broj viška stanova. Sa strane nebulozna tvrdnja kako su zgrade bilo kakav projekt budućnosti, ali kako izgradnja stanova koji realno nisu potrebni zbog viška ponude istih može biti ikakav argument protiv tržišta i kapitalizma ako je nekretninski sektor zbog tog viška davno usporio gradnju novih stanova a stanovi o kojima se raspravlja su građeni pod diktatom grada Zagreba tj. gradonačelnika i gradske uprave? Znači, grad je izgradio stanove koji očigledno nisu potrebni i za to je krivo tržište i mitski „neoliberalizam“? Izgleda da autor iz Slobodne ne razumije ni najosnovnije tržišne mehanizme ponude i potražnje (ni grad Zagreb očigledno ne razumije taj osnovni ekonomski alat) i uslijed toga nerazumijevanja proziva upravo to tržište za nastali problem koji je stvorilo centralno planiranje, u ovom slučaju grad.

Nadalje, da je autor imalo promatrao prosječne cijene stanova u Zagrebu, vidio bi da je cijena od 1.500 eura po kvadratu za jedno Podbrežje dosta visoka. U računicu bi trebalo ući i to da se zbog viška ponude stanova očekuje daljnji pad cijene, ali tu opet govorimo o ponudi i potražnji što je očigledno pojedincima previše kompleksno za shvatiti.

U jednom dijelu je autor došao blizu istini kada je rekao da stanove nema tko kupiti, među ostalim razlozima i zbog manjka posla. Doduše, on kaže „manjka stalnog posla“ ne imajući na umu da više nismo u 20. stoljeću i Jugoslaviji te nitko osim državnih službenika koji su zaštićeni kao lički medvjed nema stalni posao. Niti to žele, jednostavno životarenje od početka do kraja radnog vijeka na istom radnom mjestu i u istom uredu više nije preferirani stil života. Mladi danas žele i očekuju različitost poslovnih prilika i dinamično radno okruženje gdje se slobodno mogu kretati s posla na posao kako im se u skladu s karijernim i osobnim potrebama. To posebno vrijedi na znanstvene novake za koje su stanovi namijenjeni. Današnje tehnologije oslobađaju visokokvalificiranog radnika od robovanja jednom poslu i jednom poslodavcu. Visokokvalificirani radnici su postali oni koji imaju veću pregovaračku moć u odnosu na poslodavca, ali pod jednim uvjetom. Uvjet je obilje poslova koje može stvoriti samo zdrava ekonomija koja stalno stvara nove poslove i novu dodanu vrijednost. Takvu ekonomiju Hrvatska nikada neće izgraditi s jednim od najrestrektivnijih radnih zakona na svijetu, jednom od najviše destimulirajućih poreznih politika i općenito jednim od najmanje slobodnih gospodarstava u svijetu.

Sviđa ti se članak? Podrži rad kolumnista Liberala!
VIŠE IZ RUBRIKE:
EKONOMIJA
HRVATSKA
O autoru
Branimir Perković je diplomirao ekonomsku politiku i financijska tržišta na Sveučilištu u Splitu. Komentator i analitičar na projektu Liberal.hr >>VIŠE
Novo na Liberalu

Ekonomija

PIŠE: BORNA BJEDOV

Kako u isto vrijeme pomoći ljudima kada financijski posrnu da ne padnu na dno i motivirati ih da ne ostanu doživotno ovisni o državnoj pomoći?

Negativni porez na dohodak - staro rješenje za vječni problem

Ekonomija

PIŠE: HRVOJE MARKOVIĆ

Često čujemo zahtjeve za nacionalizaciju bankarskog sektora zato što strani vlasnici banaka iznose dobit iz Hrvatske. Kako bi bilo da su te banke u državnom vlasništvu?

Kako bi bilo da su banke u Hrvatskoj državne?

Ljudska prava

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Problem sa zaštićenim najmoprimcima u Hrvatskoj puno je širi. Država je zakazala u zaštiti privatnog vlasništva.

Tko je kriv što ljudi ne mogu koristiti vlastite nekretnine?

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Stjepan Radić se okreće u grobu, ali on više ionako nije ikona za vodstvo HSS-a. Njihove su ikone sada oni koji su protjerivali i zatvarali HSS-ovce.

Beljak se slaže s HDZ-om: Hrvatsku je uništio neoliberalizam!

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Francuska svejedno uvodi porez za najveće tehnološke gigante na svojoj nacionalnoj razini, a isto će učiniti i Španjolska. Koliko je to dobra ideja?

Irska i skandinavske zemlje nisu dozvolile uvođenje novog poreza na razini EU. Evo zašto je to važno...

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Frankovićeva izjava da će zabraniti prodaju na gradskoj površini ako netko ponudi više od Grada vrlo je jasna poruka privatnom sektoru koji Grad Dubrovnik vidi kao svoju konkurenciju.

Grad Dubrovnik se baca u nekretninski biznis i ugostiteljstvo, a gradonačelnik privatnicima prijeti zabranom

Zanimljivosti

PIŠE: LIBERAL.HR

Povod je bio Trumpov tvit, a Greenpeace sada tvrdi da Patrick Moore nije bio njihov osnivač iako su još donedavno imali njegovo ime na popisu osnivača.

Greenpeace optužio jednoga od svojih osnivača da je ʼkupljenʼ jer je kritizirao Green New Deal

Politika

PIŠE: JERKO MARKOVINA

Ministrica koja godinama postavlja suluda pravila zbog kojih mnogi poduzetnici nisu mogli povući novac iz EU fondova, sada ne prolazi državna pravila. Fali joj jedan papir.

Ministricu stigla njena karma. Trebamo li stvarno imati razumijevanja za tu isteklu vozačku?

Politika

PIŠE: DAVOR NAĐI

Ministar rada i mirovinskog sustava je dao dvije prilično nesuvisle izjave u kojima pobija sam sebe.

Pavić: Vlada ne može dekretom odrediti plaću od 7.500 kn, ali može od 3.000 kn

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

U županiji s tolikom koncentracijom uhljeba, održavanje demokratskih izbora nema smisla.

U Ličko-senjskoj županiji dvije trećine zaposlenih je uhljebljeno u javnom sektoru. Izbori su besmisleni.

Zanimljivosti

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Usprkos optužbama nekih bivših zaposlenica kako tvrtka diskriminira žene, istraživanje je pokazalo da su muškarci bili godinama slabije plaćeni od ljepšeg spola.

Seksizam u Googleu: Istražili optužbe da plaćaju žene slabije pa došli do iznenađujućeg zaključka

Ekonomija

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Hrvatska dobrim dijelom živi od turizma, ali u medijima se svake godine ponavljaju isti mitovi o štetnosti koje turizam sa sobom nosi.

Razbijanje standardnih hrvatskih mitova o turizmu

VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: