Ispada da sam zadnja dva dana bio branitelj lika i djela s kojim se ne slažem skoro ni u čemu i kojeg za njegovog života nisam simpatizirao, štoviše, bio mi je skroz antipatičan.

Kako? To ne mogu ni sam objasniti. Mislim da me ljevica toliko naljutila, to je jedino moguće objašnjenje. Podmeću, manipuliraju, lažu. To me ljuti, a ne neslaganje. Mogli su čovjeka kritizirati zbog stavova i dokazati da nije u pravu. Umjesto toga, oni su nadodali stvari koje nije rekao, izvlačili riječi iz konteksta, a sve to samo da bi ga dehumanizirali i prikazali kao samog vraga.

To je nepošteno. To nitko ne bi smio raditi. Ali to mediji i neki političari na ljevici rade stalno. Na isti način su me natjerali i da branim Thompsona iako ja Thompsona kao pjevača ne mogu smisliti, ne mogu slušati ni gledati. Teško je naći danas u Hrvatskoj čovjeka koji nikad nije zapjevao nijednu njegovu pjesmu, ja sam jedan od tih vrlo rijetkih. Pa opet, branio sam ga od pomahnitale ljevice jer sam vidio laži, podmetanja i manipulacije koje su mu radili.

S mnogim novinarima na ljevici bih se vjerojatno mogao složiti svjetonazorski u većini stvari, ali to je nebitno. Karakter je bitniji. Karakter i poštenje, a oni to nemaju.

Ja sam pro-choice, vjerojatno više i od prosječne feministice. Da se mene pita, svaki kvart i svako selo imalo bi bar jednu kliniku specijaliziranu za pobačaj i svaka žena bi pobacivala najmanje jednom dnevno. Toliko sam za pobačaj.

Ali kad vidim one lude babe što lupaju loncima na trgu, poželim biti u prvom redu s onim likovima s krunicom. Kad vidim Daliju Orešković, pretvaram se u Bujanca u sekundi. Mislim da bi ta žena samom svojom pojavom, koliko je loša i lažna, uspjela i Churchilla nagovoriti da obuče nazi uniformu - dovoljno bi bilo da mu počne pričati svoje gluposti o antifašizmu. Imali smo sreće što takva političarka nije postojala za vrijeme WW2, ogromne sreće.

Moji su stavovi i dalje nepromijenjeni. Gledam Kirkove videoklipove i sve što mogu je misliti kako je Milton Friedman to radio bolje - njegove rasprave sa studentima bile su toliko zanimljivije, uvjerljivije i intelektualno snažnije. Kirk je pokušao raditi to isto. Ali nije mogao dosegnuti Friedmanovu razinu, ni blizu. Osim toga, Friedman je promicao puno bolje i zdravije stavove, iz njegovih odgovora svatko bi naučio nešto novo i nakon toga bio intelektualno malo bogatiji. Nakon Kirkovih videa čovjek može samo reći "Yes! Kako ga je dobro sprašio!" kao da je to nekakav borilački meč.

Znači i dalje nisam fan. Ali ne mogu reći da nisam naučio ništa novo. Naučio sam puno, iako ne izravno od Kirka. Naučio sam razumjeti drugu stranu, njihove motive i osjećaje. Kad se netko nađe u poziciji da brani ljude s kojima se duboko ne slaže, to može biti oplemenjujuće iskustvo.

Iako osobno nikad nisam ni vjerovao da su moji neistomišljenici zli ili loši ljudi, mnogi ljudi tako misle o svojim svjetonazorskim protivnicima. Možda bi trebao svatko probati shvatiti drugu stranu, njene motive i razloge. Mislim da bi tada bilo moguće voditi civiliziranu raspravu na dobrobit cijelog društva.