Slobodno tržište i privatno vlasništvo, a ne planska ekonomija, najveći su prijatelji okoliša

24.5.2019.
ČITATELJI OCIJENILI
4

U posljednje vrijeme pokušava se nametnuti teza kako su ljevičari prijatelji okoliša, a slobodno tržište da mu je protivnik. To je pogrešno.
PIŠE: MARIO NAKIĆ

Više od istog autora
Porazno: Hrvati među tri najhomofobnije nacije u EU
Želite više žena na vodećim pozicijama? Povećajte ekonomske slobode!
Kršćanstvo nema ekskluzivu na liberalnu demokraciju
Što mislite, koja EU država izdvaja najveći udio proračuna za religiju?
Vladin savjetnik blokira neistomišljenike, ne dozvoljava otvorenu raspravu o mjerama i opet napada Švedsku
Cijenjeni profesore, ne budite serator!
Venezuela ne može tiskati nove putovnice zbog nestašice papira i tinte
Tko je Branko Kolarić, novi miljenik medija i širitelj straha i panike?
Pomozimo mu da shvati: Bunjac se čudi što građani Kube ne plaćaju porez
Kad zakaže državni aparat, dobri su i huligani
SDP-ova ekonomistica predlaže da država spusti cijene i povisi plaće. Tko će to platiti?
Pogledajte grafikone: Hrvatska i Portugal najskuplje su države za vozače u EU
Aktivist Živog zida se uspoređuje s Hitlerom: 'Hitler je bio borac protiv bankarskog sustava'
Što je brodogradnja za Hrvatsku - strateški interes ili vreća bez dna?
EU kreće u rat protiv keša, što to konkretno znači?
Elon Musk oduševio LGBT populaciju poručivši homofobima: ʼNe kupujte naše automobileʼ
Kako je Kalifornija nakon legalizacije uspjela otjerati dilere marihuane nazad u ilegalu
Nova Kalifornija se želi odcijepiti od Kalifornije i postati 51. država SAD-a
Anketa ZDF-a: Velika većina Nijemaca nema problema s izbjeglicama
Članovi metal benda u Iranu zbog pjesme osuđeni na višegodišnji zatvor i bičevanje

Slobodno tržište i privatno vlasništvo, a ne planska ekonomija, najveći su prijatelji okoliša

U posljednje vrijeme pokušava se nametnuti teza kako su ljevičari prijatelji okoliša, a slobodno tržište da mu je protivnik. To je pogrešno.
PIŠE Mario Nakić

Postalo je neko opće uvriježeno mišljenje u javnosti da su lijeve, socijalističke ekonomske politike naklonjene okolišu i njegovoj zaštiti, a desne, naklonjene slobodnom tržištu, da su protiv zaštite okoliša. To ne može biti dalje od istine.

Ako pogledamo rezultate kakve su imale pojedine vlade u svijetu u odnosu na okoliš u njihovim zemljama, vidjet ćemo da su najveće pro-ekološke mjere poduzimale upravo desne - konzervativne i liberalne vlade. U SAD-u najveće regulacije zbog okoliša uveli su konzervativni predsjednici Ronald Reagan i George W. Bush. U Njemačkoj to je napravila Angela Merkel sa svojim CDU-om. U Velikoj Britaniji konzervativci su 2012. vodili kampanju pod sloganom: "Go green, vote blue" - upravo zbog svoje zelene, pro-okolišne politike.

A najbolje rezultate u zaštiti okoliša polučili su Švicarska, Kanada i Novi Zeland. U Švicarskoj su tradicionalno desničari na vlasti - konzervativci uz povremeno koaliranje s liberalima, a ljevičari tamo nemaju realnih šansi. Pa opet, takva liberalno-konzervativna Švicarska je bila prva zemlja u svijetu koja je uvela porez na goriva s CO2 ispušnim plinovima. Ta mjera nailazi na veliki otpor u drugim zemljama - poput Francuske i SAD-a - ali u Švicarskoj nije bilo značajnijeg otpora, a za to postoji razlog. Švicarska je inače izrazito nisko porezno opterećena, tako da je u njihovom gospodarstvu bilo prostora za uvođenje novog poreza radi zaštite okoliša. I to je OK. Međutim, kada se ista mjera pokušava implementirati u Francuskoj s najvećim poreznim opterećenjem među državama OECD-a, onda sasvim logično nastanu problemi.

Na kraju krajeva, Indeks zaštite okoliša gotovo savršeno korelira s indeksima zaštite privatnog vlasništva i ekonomskih sloboda, što je možda najbolji dokaz da slobodnotržišne politike najbolje štite okoliš. Zašto nam onda uporno nameću plansku ekonomiju kao rješenje za ekološke probleme?

Jednostavno, razlog je u tome što ljevica danas nema drugog sadržaja. Oni su izgubili u svakom pogledu, danas je tržišna ekonomija rasprostranjenija nego ikada, što priznaju čak i lijevi ekonomisti. Možda najbolji argument protiv planske ekonomije je činjenica da su je u većoj mjeri napustile i najveće komunističke države - Kina i Vijetnam - te postupno usvajaju tržišnu ekonomiju (iako je to kod njih još uvijek daleko od slobodnog tržišta i prihvatljivih ekonomskih sloboda).

Ljevica na Zapadu mora tražiti neku novu prekretnicu u društvenim odnosima. Nema novog svjetskog rata, nema većih sukoba pa svoju šansu za veliku redistribuciju imovine i ekonomski preokret vide u ekološkom ekstremizmu. Ekološki aktivizam nije lijevi pokret, ali ga u posljednje vrijeme ljevica pokušava prisvojiti. Lijeve političare i aktiviste nije briga za klimu ni za okoliš, oni pokušavaju stvoriti apokaliptičnu atmosferu oko klime kako bi takvu situaciju iskoristili za nametanje svojih politika planske ekonomije.

Ideja o planskoj ekonomiji na globalnoj razini, koju sve češće slušamo iz nekih znanstvenih krugova, vjerojatno je društveno najopasnija ideja današnjice. Jer ako nešto nije već x puta uspjelo na nacionalnoj razini, zašto ljudi vjeruju da će uspjeti na globalnoj razini?

Planska ekonomija uključuje centralno planiranje i središnji "mozak" koji će odlučivati umjesto tržišnih zakona o tome što će se proizvoditi, konzumirati i u kojim količinama. Jedan od najboljih i najčišćih primjera takve ekonomije bio je kineski diktator Mao Ce Tung. Zanima vas kakva je bila njegova politika prema okolišu? On je poveo otvoreni "Rat protiv prirode" u koji je uključio čak i djecu. Mijenjao je tokove rijeka, krčio šume, uništavao cijele vrste kukaca, bez realnog razloga i logike. A njegova kolektivizacija sela dovela je do masovnih gladi gdje su milijuni ljudi kidali kore s drveta da bi ih jeli i pokušavali preživjeti (mnogi nisu preživjeli). I to je, naravno, ostavilo trajni negativni utjecaj na prirodu.

Prisjetimo se samo koliko je ljudi riskiralo svoje živote u prošlom stoljeću kako bi pobjegli iz takvog sistema; iz istočne u zapadnu Njemačku, iz Kube u SAD... Ako nam nametnu takvu politiku na globalnoj razini, gdje ćemo moći pobjeći?

Osim što neće više biti konkurentnosti među državama, što će potpuno onemogućiti bilo kakav razvoj i rast, neće biti ni mogućnosti za bijeg u neko bolje i pravednije društvo.

Ja sam globalist, da se razumijemo. Smatram da je nacionalizam jedna od najvećih opasnosti za čovječanstvo. Podupirem politike što otvorenijih granica, slobodnih za protok ljudi, robe i kapitala; podupirem ukidanje svih barijera u međunarodnoj trgovini. Dakle, ja sam pobornik globalizacije iz ekonomskih i humanitarnih razloga. Ali nisam pobornik ideje o jednoj globalističkoj vladi koja bi upravljala tim procesima, to je užasna ideja.

Na kraju, ljudi koji okrivljuju čovjeka za sve loše na ovom planetu, koji okrivljuju čovjekove aktivnosti i koji misle da nas je previše; pobornici teorije o ograničenim resursima; iako oni sebe žele predstaviti kao humane ljude koji tobože brinu za siromašne, iza toga se krije vrlo zao sentiment - nepovjerenje u čovjeka, njegove mogućnosti i mržnja prema ljudskoj vrsti općenito.

Oni vide čovjeka kao nametnika, kao smetnju. Oni vide čovjeka koji "troši" resurse, a ne vide čovjeka koji obnavlja resurse. Vide čovjeka koji "troši" hranu i vodu, ali ne vide čovjeka koji proizvodi hranu i pronalazi nove izvore pitke vode. Vide čovjeka koji "onečišćuje okoliš i atmosferu", ali ne vide čovjeka koji inovira i pronalazi nove tehnologije koje pomažu planetu.

Katastrofičari vide samo polovinu istine i zato redovito griješe. Njihovom logikom je nemoguće objasniti kako to da je baš u vrijeme najvećeg populacijskog buma stopa ekstremnog siromaštva na globalnoj razini doživjela najveći pad. Kako to da se stanovništvo povećava, a broj gladnih sve je manji? To oni ne mogu objasniti jer za njih je svaki novi čovjek potrošač i zagađivač, oni ne vide proizvođača i inovatora.

Zapravo je neto efekt pozitivan, na što upućuju svi podaci. Povećanje populacije rezultiralo je većom produktivnošću i obiljem, a ne nedostatkom resursa. To je učinio onaj drugi, bolji dio čovjeka koji katastrofičari propuštaju vidjeti.

Kad bi vidjeli i taj drugi dio istine o čovjeku, bili bi puno optimističniji u pogledu budućnosti čovječanstva.

Sviđa ti se članak? Podrži Liberal!
Liberal nije komercijalni portal, ne financira se korporativnim oglašavanjem niti iz državnog proračuna. Jedini način da ostanemo politički i ekonomski neovisni je uz tvoju pomoć. Podrži neovisno novinarstvo: učlani se ili doniraj Udruzi "Liberal.hr" koliko želiš/možeš za razvoj ove platforme.
IBAN: HR5923900011101229527
Model: 00, poziv na br. prim.: 2222
(za donatore iz inozemstva SWIFT: HPBZHR2X)
Ako koristite mobilnu aplikaciju za bankarstvo jednostavno uslikajte ovaj barkod i unesite željeni iznos.
VIŠE IZ RUBRIKE:
DRUŠTVO
EKONOMIJA
SVIJET
O autoru
Mario Nakić je novinar, poduzetnik, web developer i programer. Osnivač Liberala. Voli pisanje, filozofiju, PHP i javu. Klasični liberal bez kompromisa. >>VIŠE
Novo na Liberalu
VIŠE TEKSTOVA
Web shop
PRIKAŽI VIŠE
Pretraži Liberal
Unesite pojam koji želite pretražiti
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Udruga "Liberal.hr"
O UDRUZI | UČLANI SE | DONIRAJ

PODRŽITE LIBERAL.HR:

IBAN za donacije: HR5923900011101229527
Model plaćanja: 00, poziv na br. primatelja: 2222
(za donatore iz inozemstva SWIFT: HPBZHR2X)
IMPRESSUM | OGLAŠAVANJE | UVJETI KORIŠTENJA

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: