Zašto bacamo tek pročitane udžbenike?

1.9.2017.
ČITATELJI OCIJENILI
4

Zašto bacamo tek pročitane udžbenike?

I prije nego li je školska godina započela, krenula je utrka grado- i selo- načelnika u tome tko će više počastiti djecu novim knjigama jer – kakav je to načelnik koji ne misli o „svojoj“ djeci?

Redovi nervoznih roditelja u knjižarama i trke reportera do općine koja najviše izdvaja za „obrazovanje“ jesu ono što gledamo ovih dana. Pa tako neki roditelji kažu da će im, ovisno o broju djece, za knjige trebati i dvije mjesečne plaće, nekima pak samo jedna, a ima ih i koji će se provući s par stotina kuna. Ima tako i općina koje, ovisno o broju djece i fiskalnoj snazi, planiraju odvojiti 200.000, 70.000, ili 15.000 kuna za nabavu novih udžbenika. Neki ne planiraju ništa.

Osnovnu školu u Hrvatskoj pohađa oko 320.000 učenika, srednjoškolaca je oko 150.000 te ako uzmemo prosječnu vrijednost knjiga od 1.000 kn po učeniku (vrijednost knjiga za 1. razred osnovne je oko 500 kn, a za 1. razred gimnazije 1.900 kn), doći ćemo do iznosa od 470 milijuna kuna koje bi godišnje trebali dati za nabavu novih knjiga. Naravno da treba imati u vidu i značajan broj djece koja koriste rabljene knjige pa je ovaj iznos i nešto niži, recimo oko 400 milijuna. Mogu li se knjige nabaviti ipak s nešto manje novca i može li se taj novac pametnije utrošiti?

Budući sam već upozoravao na preteške „torbarine“, neorganiziranost škola i slabu iskorištenost kapaciteta školskih knjižnica, ovaj put bih se zadržao samo na subvencioniranju udžbenika od strane lokalne samouprave, ali i na još jednom zakonskom nonsensu.

Ako je osnovna škola obavezna, ne bi li u cijelosti trebala biti financirana s državne razine?

Zakonom o odgoju i obrazovanju, osnovna škola je obavezna za svu djecu od 6 do 15 godina života te bi samim time što je osnovna škola obavezna, država koja je donijela takav zakon trebala osigurati sve pretpostavke za obavljanje djelatnosti školovanja. Tako bi država putem gradova i županija koji su osnivači škola trebala osigurati i sva sredstva potrebna u nastavi, uključujući i knjige. Budući da nije tako, već je nabava knjiga prepuštena roditeljima – kao obaveza, ovo bi bio prvi „nonsens“, - i to onaj s državnog nivoa.

Što to zapravo poklanjamo djeci?

Drugi „nonsens“ je lokalni, a provode ga lokalni čelnici plaćajući svojim đacima nove knjige. Što time poručuju? "Djeco,  mi smo toliko bogati da ne želimo da vi koristite rabljene knjige! Svako dijete u našoj općini imat će nove, novcate knjige – samo za sebe! Kad dođete kući – nemojte jesti i piti iz rabljenih tanjura i čaša. Nemojte kojim slučajem obući majicu od starijeg brata ili voziti mamin bicikl! Djeco, vi ste naša budućnost i sve ćemo dati za vas!"

Pitamo li se što to stvarno dajemo djeci? I mogu li škole nastavu organizirati koristeći školsku knjižnicu, mogu li tiskati radne materijale te konačno upotrebljavati nove elektroničke tehnologije?

I kako smo skloni odluke donositi iracionalno, poneseni emocijom njegovanom folklornim atavizmom, zasigurno ćemo pohvaliti sve one čelnike koji izdašno nabavljaju „besplatne“ udžbenike svojim voljenim građanima. Divit ćemo se tom suludom rasipništvu, nedostatku vizije i kreativnosti i postati žrtvom vlastite zablude, u ovom slučaju – kolektivne i nimalo jeftine.

Čijim novcem nas gradonačelnik časti?

Osim poruke koju šalju djeci, lokalni čelnici bi morali znati da se nove knjige ne nabavljaju čarobnim štapićem. Da bi ih kupili, za to potreban im je novac. Isti onaj novac koji se otima svakom vrijednom roditelju na ime ovog ili onog poreza i naknade. I stoga bi i vi, roditelji, trebali znati da lokalni čelnici tu milost dijele čineći nemilost prema vama. Ima li smisla da itko drugi s vašim novcem, osim vas, odlučuje gdje će i kakve će knjige kupiti vaše dijete? Onaj kome je 1.000 kuna puno, a to je velika većina građana, gledat će knjige nabaviti što jeftinije, uzimajući u obzir i one rabljene. Onaj kome je 1.000 kuna sitnica će možda kupiti nove knjige. Ali i jedan i drugi imaju pravo sami odlučiti na koji način će knjige nabaviti, kao što imaju pravo na vlastito raspolaganje svojim novcem – a ne da umjesto njih to radi bilo tko drugi nakon što mu iza svakog ćoška „otima“ novac, puneći „zajednički“ proračun.

Ako novca u proračunima već ima za ovakve namjene – onda ga iskoristite za informatizaciju i za opremanje školske knjižnice ili što bi bilo najpoštenije – vratite ga onima od kojih ste ga uzeli. Nabava i sufinanciranje novih knjiga učenicima je vrlo skupa populistička mjera kojom podilazite svojim biračima – koji ionako već duže vrijeme intelektualno apstiniraju.

Dakle, kad već država nije u stanju organizirati škole da racionalno koriste sva sredstva u nastavi, a novca za to koliko vidimo ipak ima, moraju li se i lokalni čelnici potruditi da svojom bezidejnošću bacaju tone i tone papira – što onog knjiškog, tako i onog kunskog? I ne čudi na koncu to da u zemlji u kojoj propadaju tone krvnih derivata, netko baca tek pročitane školske knjige.

VIŠE IZ RUBRIKE:
DRUŠTVO
HRVATSKA
O autoru
Anđelko Balaban je doktor veterinarske medicine. Kao načelnik Općine Jagodnjak u Baranji tražio je smanjenje poreza na dohodak i prvi ukinuo porez na tvrtku. Po napuštanju funkcije odrekao se 6 mjeseci naknade, osnovao tvrtku i prepustio se neizvjesnosti na tržištu. >>VIŠE
Vezano
Ne želite da Barišić upravlja odgojem vašeg djeteta? Zahtijevajte vaučerizaciju!
Dvije zemlje s najboljim školskim sustavom - zanimljivosti i suprotnosti
Ljevica ima svoju Markićku, zove se Boris Jokić
Izbacivanjem vjeronauka riješilo bi se točno 0% problema u hrvatskom školstvu
Što je vaučerizacija školstva (i zašto nam je potrebna)
Je li Amerika grozna? Usporedili smo američko zdravstvo, školstvo i standard s Hrvatskom
Kako su se škole ukrcale na vlak Osijek - Šibenik
Steve Jobs 1995: Zašto je obrazovni sustav loš i kako ga popraviti
Hrvati bi švedski prvi dan škole, ali ne bi vaučerizaciju i slobodno tržište
Plenkovićeva reforma obrazovanja je promašaj. Evo kako bolje uložiti 40 milijardi eura
U moru sivila i ludila, ova dobra vijest je mnogima promakla
Reforma školstva ne smije stati samo na kurikulumu. Cijeli sustav je koma!
Roboti su krivi za višak učitelja. Bakić, roboti i neoliberali!
Pogled iznutra: Školstvo će propasti ako se ne svede u realne financijske okvire
Škola je i odgojna ustanova. Do koje mjere je institucionalni odgoj djece prihvatljiv?
Finci ruše školske zidove - i u doslovnom i u prenesenom smislu
Je li hrvatski proračun stvarno 'vojni, a ne obrazovni' i koliko je to bitno?
Hrvatska sad ima nešto zajedničko sa Singapurom
Zemlje koje ulažu u poslove budućnosti: Singapur najbolji u svijetu, Estonija u Europi
Izvršna direktorica Nasdaqa pohađala školu za djevojčice, tvrdi da je to bilo ključno za njen uspjeh
Novo na Liberalu

Ekonomija

PIŠE: HRVOJE MARKOVIĆ

Često čujemo zahtjeve za nacionalizaciju bankarskog sektora zato što strani vlasnici banaka iznose dobit iz Hrvatske. Kako bi bilo da su te banke u državnom vlasništvu?

Kako bi bilo da su banke u Hrvatskoj državne?

Ljudska prava

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Problem sa zaštićenim najmoprimcima u Hrvatskoj puno je širi. Država je zakazala u zaštiti privatnog vlasništva.

Tko je kriv što ljudi ne mogu koristiti vlastite nekretnine?

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Stjepan Radić se okreće u grobu, ali on više ionako nije ikona za vodstvo HSS-a. Njihove su ikone sada oni koji su protjerivali i zatvarali HSS-ovce.

Beljak se slaže s HDZ-om: Hrvatsku je uništio neoliberalizam!

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Francuska svejedno uvodi porez za najveće tehnološke gigante na svojoj nacionalnoj razini, a isto će učiniti i Španjolska. Koliko je to dobra ideja?

Irska i skandinavske zemlje nisu dozvolile uvođenje novog poreza na razini EU. Evo zašto je to važno...

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Frankovićeva izjava da će zabraniti prodaju na gradskoj površini ako netko ponudi više od Grada vrlo je jasna poruka privatnom sektoru koji Grad Dubrovnik vidi kao svoju konkurenciju.

Grad Dubrovnik se baca u nekretninski biznis i ugostiteljstvo, a gradonačelnik privatnicima prijeti zabranom

Zanimljivosti

PIŠE: LIBERAL.HR

Povod je bio Trumpov tvit, a Greenpeace sada tvrdi da Patrick Moore nije bio njihov osnivač iako su još donedavno imali njegovo ime na popisu osnivača.

Greenpeace optužio jednoga od svojih osnivača da je ʼkupljenʼ jer je kritizirao Green New Deal

Politika

PIŠE: JERKO MARKOVINA

Ministrica koja godinama postavlja suluda pravila zbog kojih mnogi poduzetnici nisu mogli povući novac iz EU fondova, sada ne prolazi državna pravila. Fali joj jedan papir.

Ministricu stigla njena karma. Trebamo li stvarno imati razumijevanja za tu isteklu vozačku?

Politika

PIŠE: DAVOR NAĐI

Ministar rada i mirovinskog sustava je dao dvije prilično nesuvisle izjave u kojima pobija sam sebe.

Pavić: Vlada ne može dekretom odrediti plaću od 7.500 kn, ali može od 3.000 kn

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

U županiji s tolikom koncentracijom uhljeba, održavanje demokratskih izbora nema smisla.

U Ličko-senjskoj županiji dvije trećine zaposlenih je uhljebljeno u javnom sektoru. Izbori su besmisleni.

Zanimljivosti

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Usprkos optužbama nekih bivših zaposlenica kako tvrtka diskriminira žene, istraživanje je pokazalo da su muškarci bili godinama slabije plaćeni od ljepšeg spola.

Seksizam u Googleu: Istražili optužbe da plaćaju žene slabije pa došli do iznenađujućeg zaključka

Ekonomija

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Hrvatska dobrim dijelom živi od turizma, ali u medijima se svake godine ponavljaju isti mitovi o štetnosti koje turizam sa sobom nosi.

Razbijanje standardnih hrvatskih mitova o turizmu

Politika

PIŠE: JERKO MARKOVINA

Koliko smo već puta samo čuli priču o tolerantnim, mladim, slobodnomislećim ljudima željnim promjena? I kako je to završilo?

Novi hrvatski Mesija s hrpom starih, izlizanih frazetina i nula sadržaja

VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: