Zašto bacamo tek pročitane udžbenike?

1.9.2017.
ČITATELJI OCIJENILI
4

Zašto bacamo tek pročitane udžbenike?

I prije nego li je školska godina započela, krenula je utrka grado- i selo- načelnika u tome tko će više počastiti djecu novim knjigama jer – kakav je to načelnik koji ne misli o „svojoj“ djeci?

Redovi nervoznih roditelja u knjižarama i trke reportera do općine koja najviše izdvaja za „obrazovanje“ jesu ono što gledamo ovih dana. Pa tako neki roditelji kažu da će im, ovisno o broju djece, za knjige trebati i dvije mjesečne plaće, nekima pak samo jedna, a ima ih i koji će se provući s par stotina kuna. Ima tako i općina koje, ovisno o broju djece i fiskalnoj snazi, planiraju odvojiti 200.000, 70.000, ili 15.000 kuna za nabavu novih udžbenika. Neki ne planiraju ništa.

Osnovnu školu u Hrvatskoj pohađa oko 320.000 učenika, srednjoškolaca je oko 150.000 te ako uzmemo prosječnu vrijednost knjiga od 1.000 kn po učeniku (vrijednost knjiga za 1. razred osnovne je oko 500 kn, a za 1. razred gimnazije 1.900 kn), doći ćemo do iznosa od 470 milijuna kuna koje bi godišnje trebali dati za nabavu novih knjiga. Naravno da treba imati u vidu i značajan broj djece koja koriste rabljene knjige pa je ovaj iznos i nešto niži, recimo oko 400 milijuna. Mogu li se knjige nabaviti ipak s nešto manje novca i može li se taj novac pametnije utrošiti?

Budući sam već upozoravao na preteške „torbarine“, neorganiziranost škola i slabu iskorištenost kapaciteta školskih knjižnica, ovaj put bih se zadržao samo na subvencioniranju udžbenika od strane lokalne samouprave, ali i na još jednom zakonskom nonsensu.

Ako je osnovna škola obavezna, ne bi li u cijelosti trebala biti financirana s državne razine?

Zakonom o odgoju i obrazovanju, osnovna škola je obavezna za svu djecu od 6 do 15 godina života te bi samim time što je osnovna škola obavezna, država koja je donijela takav zakon trebala osigurati sve pretpostavke za obavljanje djelatnosti školovanja. Tako bi država putem gradova i županija koji su osnivači škola trebala osigurati i sva sredstva potrebna u nastavi, uključujući i knjige. Budući da nije tako, već je nabava knjiga prepuštena roditeljima – kao obaveza, ovo bi bio prvi „nonsens“, - i to onaj s državnog nivoa.

Što to zapravo poklanjamo djeci?

Drugi „nonsens“ je lokalni, a provode ga lokalni čelnici plaćajući svojim đacima nove knjige. Što time poručuju? "Djeco,  mi smo toliko bogati da ne želimo da vi koristite rabljene knjige! Svako dijete u našoj općini imat će nove, novcate knjige – samo za sebe! Kad dođete kući – nemojte jesti i piti iz rabljenih tanjura i čaša. Nemojte kojim slučajem obući majicu od starijeg brata ili voziti mamin bicikl! Djeco, vi ste naša budućnost i sve ćemo dati za vas!"

Pitamo li se što to stvarno dajemo djeci? I mogu li škole nastavu organizirati koristeći školsku knjižnicu, mogu li tiskati radne materijale te konačno upotrebljavati nove elektroničke tehnologije?

I kako smo skloni odluke donositi iracionalno, poneseni emocijom njegovanom folklornim atavizmom, zasigurno ćemo pohvaliti sve one čelnike koji izdašno nabavljaju „besplatne“ udžbenike svojim voljenim građanima. Divit ćemo se tom suludom rasipništvu, nedostatku vizije i kreativnosti i postati žrtvom vlastite zablude, u ovom slučaju – kolektivne i nimalo jeftine.

Čijim novcem nas gradonačelnik časti?

Osim poruke koju šalju djeci, lokalni čelnici bi morali znati da se nove knjige ne nabavljaju čarobnim štapićem. Da bi ih kupili, za to potreban im je novac. Isti onaj novac koji se otima svakom vrijednom roditelju na ime ovog ili onog poreza i naknade. I stoga bi i vi, roditelji, trebali znati da lokalni čelnici tu milost dijele čineći nemilost prema vama. Ima li smisla da itko drugi s vašim novcem, osim vas, odlučuje gdje će i kakve će knjige kupiti vaše dijete? Onaj kome je 1.000 kuna puno, a to je velika većina građana, gledat će knjige nabaviti što jeftinije, uzimajući u obzir i one rabljene. Onaj kome je 1.000 kuna sitnica će možda kupiti nove knjige. Ali i jedan i drugi imaju pravo sami odlučiti na koji način će knjige nabaviti, kao što imaju pravo na vlastito raspolaganje svojim novcem – a ne da umjesto njih to radi bilo tko drugi nakon što mu iza svakog ćoška „otima“ novac, puneći „zajednički“ proračun.

Ako novca u proračunima već ima za ovakve namjene – onda ga iskoristite za informatizaciju i za opremanje školske knjižnice ili što bi bilo najpoštenije – vratite ga onima od kojih ste ga uzeli. Nabava i sufinanciranje novih knjiga učenicima je vrlo skupa populistička mjera kojom podilazite svojim biračima – koji ionako već duže vrijeme intelektualno apstiniraju.

Dakle, kad već država nije u stanju organizirati škole da racionalno koriste sva sredstva u nastavi, a novca za to koliko vidimo ipak ima, moraju li se i lokalni čelnici potruditi da svojom bezidejnošću bacaju tone i tone papira – što onog knjiškog, tako i onog kunskog? I ne čudi na koncu to da u zemlji u kojoj propadaju tone krvnih derivata, netko baca tek pročitane školske knjige.

VIŠE IZ RUBRIKE:
DRUŠTVO
HRVATSKA
O autoru
Anđelko Balaban je doktor veterinarske medicine. Kao načelnik Općine Jagodnjak u Baranji tražio je smanjenje poreza na dohodak i prvi ukinuo porez na tvrtku. Po napuštanju funkcije odrekao se 6 mjeseci naknade, osnovao tvrtku i prepustio se neizvjesnosti na tržištu. >>VIŠE
Vezano
Ne želite da Barišić upravlja odgojem vašeg djeteta? Zahtijevajte vaučerizaciju!
Dvije zemlje s najboljim školskim sustavom - zanimljivosti i suprotnosti
Ljevica ima svoju Markićku, zove se Boris Jokić
Izbacivanjem vjeronauka riješilo bi se točno 0% problema u hrvatskom školstvu
Što je vaučerizacija školstva (i zašto nam je potrebna)
Je li Amerika grozna? Usporedili smo američko zdravstvo, školstvo i standard s Hrvatskom
Kako su se škole ukrcale na vlak Osijek - Šibenik
Steve Jobs 1995: Zašto je obrazovni sustav loš i kako ga popraviti
Hrvati bi švedski prvi dan škole, ali ne bi vaučerizaciju i slobodno tržište
Plenkovićeva reforma obrazovanja je promašaj. Evo kako bolje uložiti 40 milijardi eura
U moru sivila i ludila, ova dobra vijest je mnogima promakla
Reforma školstva ne smije stati samo na kurikulumu. Cijeli sustav je koma!
Roboti su krivi za višak učitelja. Bakić, roboti i neoliberali!
Pogled iznutra: Školstvo će propasti ako se ne svede u realne financijske okvire
Škola je i odgojna ustanova. Do koje mjere je institucionalni odgoj djece prihvatljiv?
Finci ruše školske zidove - i u doslovnom i u prenesenom smislu
Je li hrvatski proračun stvarno 'vojni, a ne obrazovni' i koliko je to bitno?
Hrvatska sad ima nešto zajedničko sa Singapurom
Zemlje koje ulažu u poslove budućnosti: Singapur najbolji u svijetu, Estonija u Europi
Izvršna direktorica Nasdaqa pohađala školu za djevojčice, tvrdi da je to bilo ključno za njen uspjeh
Novo na Liberalu

Zanimljivosti

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Neki američki mediji su objavili, a prenio je i hrvatski portal Index, da su učenici katoličke škole u Kentuckyju zastrašivali Indijanca u Washingtonu. Istina je prilično drugačija...

Istina o mladim katolicima, Indijancu i ruganju

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Njegov scenski nastup začinjen glumljenjem žrtve više je nego licemjeran kad uzmemo u obzir što pripadnici srpske manjine zbog njegove politike proživljavaju.

Pupovcu je fotelja draža od vlastitog naroda

Škola

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Mill je proslavljeni engleski filozof koji je bio šampion obrane nekih osobnih sloboda. Ali nije bio dosljedan...

Mill vs. Mises ili liberalizam protiv liberalizma

Zanimljivosti

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Mi vidimo dobro u muškarcima - poruka je koju svojim budućim kupcima šalje Egard Watches.

OVO se zove marketing usmjeren prema muškarcima: Kompanija za luksuzne satove odgovorila Gilletteu (video)

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Trebamo se zapitati što nam je važnije. Je li nama u interesu da susjedu crkne krava ili da i mi i oni imamo više mlijeka?

Dva ključna razloga zašto Hrvatska treba poduprijeti ulazak Srbije u EU

Zanimljivosti

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Nije trebalo dugo čekati, na Youtubeu se pojavio odgovor na feminističku reklamu Gillettea.

ʼThe Best She Can Getʼ: Odgovor na Gillette reklamu je brutalan (video)

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Danski ekonomski think thank objavio je analizu u kojoj na 20 stranica uspoređuju dansko i američko gospodarstvo.

Danskim ekonomistima prekipjelo: ʼDanska nije socijalistička, imamo veće ekonomske slobode od SAD-aʼ

Društvo

PIŠE: ĐINO KOLEGA

Feminizam naš svagdašnji i filovanje paprike. S guza. Zvuči kao početak odličnog vica.

Moj najdraži vic o filovanju

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Mediji uporno ponavljaju kako je Amerika već imala period kad je najviša stopa poreza na dohodak iznosila preko 90 posto. Ali prešućuju jednu stvar...

ʼGreen New Dealʼ je utopija. Bez obzira na ičije želje, nitko neće plaćati porez od 70%

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Jučerašnji događaji pokazuju da se hrvatska politika nije makla iz 1991. godine. Tada je zemlja bila u ratu, a danas političarima rat nedostaje jer se s aktualnim problemima ne mogu uhvatiti u koštac.

Neka se Plenković i Grmoja fizički obračunaju, inače ljudi neće znati za koga da glasaju

Politika

PIŠE: IVA GRGIĆ

Prozivke Bulja i Grmoje jasno pokazuju da Most ozbiljno puca na desnicu. Plenković je izgubio živce jer su ga pogodili tamo gdje je najslabiji.

Počinje rat na desnici: Hoće li Most preuzeti dio desnog biračkog tijela HDZ-u?

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Ne postoji takav zakon u Hrvatskoj niti u bilo kojoj drugoj zapadnoj demokraciji, koji zahtijeva od građana da ustanu tijekom intoniranja himne.

Zašto Penava proziva klince? Nitko nije dužan ustati na himnu!

VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: