Zašto Guardian nije izvor kojem treba bezuvjetno vjerovati

Britanski list The Guardian je opet prozvao hrvatsku policiju i vlasti za zataškavanje navodnog nasilja nad imigrantima na granici Hrvatske i BiH. Svoje prozivke potkrijepili su videozapisima na kojima imigranti s Bliskog istoka, koji su prešli hrvatsku granicu, pokazuju tragove ozljeda i tvrde da im je to učinila hrvatska policija. Osim za premlaćivanje optužuju hrvatsku policiju i za krađu osobnih stvari.

Optužbe su ozbiljne i prenijeli su ih gotovo svi hrvatski mediji. To nije prvi put da upravo The Guardian proziva Hrvatsku za nasilje nad imigrantima i uvijek se prikazuje kao da su ljudi iz čista mira pretučeni i pokradeni. Novinar je priču začinio još i "saznanjima" kako na hrvatskoj granici operiraju posebno opremljene specijalne postrojbe nastale kako bi ugušile pobunu Srba.

Nedavno sam pisao kako se brzo i lako šire lažne vijesti o imigrantima po pojedinim desničarskim portalima i na društvenim mrežama, a cilj im je prikazati cijelu imigrantsku populaciju kao nekakvu divlju hordu koja dolazi pokoriti Europu i ovdje činiti zločine. Izgleda da ništa bolja nije ni druga strana, i ona širi lažne vijesti, ali na perfidniji način.

Znate da ja nisam ljubitelj policije i državnog aparata, kao i da nemam ništa protiv imigracije. Ali molim vas, tko je ozbiljan povjerovao u priče o masovnom zlostavljanju policije nad imigrantima? Ja ne kažem da nasilja nije bilo, ali uzmimo u obzir činjenicu da policija radi svoj posao čuvanja granice. To znači da ne smije fizički pustiti nikoga bez dozvole preko granice. Kao što smo već imali priliku više puta vidjeti, mnogi imigranti unatoč tome svojevoljno ulaze u sukobe s policijom pokušavajući silom prijeći granicu.

Ako fizički napadneš policajca, očekuj batine. To je jednostavno tako, tako je svuda u svijetu i tako mora biti. Ne vidim razloga za ikakvo zgražanje.

Puno je gora stvar što su hrvatski mediji već desetljećima gradili ugled ljevičarskom britanskom tabloidu. Pri gotovo svakom prenošenju vijesti iz svijeta ili mišljenja o Hrvatskoj, novinari u hrvatskim medijima prvo će izabrati Guardian i u pravilu će mu dati epitet "ugledni Guardian...".

Koliko je Guardian ugledan pokazuje istraživanje provedeno lani među građanima Velike Britanije o britanskim tiskovinama i portalima. Samo 11 posto ispitanika smatra Guardian srednjostrujaškim medijem, a velika većina ga smatra krajnje lijevim ili umjereno lijevim medijem. Čak i onih 11 posto koji Guardian smatraju centrom, objašnjavaju autori iz YouGova, zapravo su samoproglašeni ljevičari kojima Guardian nije dovoljno lijevo.

Britanska javnost, prema ovom istraživanju, percipira Guardian jednako kao i Daily Mail, samo što je jedan lijevo, a drugi desno. Kao srednjostrujaški medij u Britaniji je percipiran Independent, ali rijetko ćete vidjeti da hrvatski novinari prenose nešto iz Independenta. Isto tako, sigurno nećete vidjeti da će za desničarski Daily Mail ikada napisati "Ugledni Daily Mail piše..." kao što opisuju ljevičarski Guardian.

Guardian je vrlo pristrani lijevi medij i njegovo uredništvo to priznaje. Novine su nekoć davno, prvih stotinjak godina postojanja, bile liberalne i prilično politički nepristrane, ali sredinom prošlog stoljeća zauzeli su lijevu poziciju i s vremenom išli sve više ulijevo. Iako ponekad kritiziraju i laburiste, pred gotovo svake izbore u UK The Guardian je javno podržao Laburističku stranku.

Ako uredništvo Guardiana priznaje da su lijevi medij, ako ih britansko čitateljstvo percipira kao lijevi medij, zašto ih hrvatski novinari tako ne percipiraju? Odgovor je vrlo jednostavan, a dao ga je autor na YouGov. Ljudi okrenuti prilično lijevo percipirat će lijevi medij kao centar. To objašnjava i razlog zašto sam nedavno morao Indexovom SJW-u Gordanu Duhačeku dokazivati člancima da Guardian nije "liberalno centristički" portal kako ga je on pogrešno opisao. Ako imate radikalne stavove, onda će vam se drugi ljudi s istim radikalnim stavovima činiti normalno i "srednjostrujaški".

A nije teško provjeriti pristranost Guardiana. Pogledajte kako su izvještavali o komunističkom kubanskom diktatoru Fidelu Castru (iako, treba biti pošten pa priznati da su kasnije dali prostor i drukčijem mišljenju). Još puno veće oduševljenje iskazivali su prema venezuelanskom revolucionaru Hugu Chavezu koji je, pisao je Guardian 2013., "pokazao da zapadna politika ne mora uvijek biti pravi put". Tada su hvalili državno izdvajanje za javno zdravstvo i redukciju siromaštva. Već godinu dana kasnije pokazalo se da je riječ o promašenoj socijalističkoj politici s katastrofalnim posljedicama za sve, a pogotovo niži sloj.

Za novinare Guardiana Švedska nije dovoljno socijaldemokratska, a Norveška je ksenofobna nacija. Može li onda biti čudno što Hrvatsku prozivaju za ksenofobiju i nacionalizam?

Ili članak iz Guardiana objavljen prije nekoliko mjeseci: "Transrodna jednakost treba biti prepoznata kao klasna borba". Nemam ništa protiv ravnopravnosti, ali "klasna borba"? Prepoznajete li tu retoriku?

Nema nikakvog razloga da optužbe radikalnih ljevičara shvaćamo ozbiljno niti da ih se predstavlja u javnosti kao takve. Ali za to je krivo prvenstveno domaće novinarstvo koje je tijekom 20 godina pretvaralo Guardian u glavni izvor informacija iz svijeta. Samo zato što se stavovi Guardiana mahom preklapaju sa stavovima hrvatskih novinara (koji većinom jesu ljevičari) ne znači da to nisu radikalni stavovi.

Još jedan svježi primjer je vijest koju je jučer iz Guardiana prenio Index, a riječ je o novom brazilskom ministru vanjskih poslova koji je prije vodio blog na kojem je iznosio svoj skepticizam o klimatskim promjenama. Čovjek je član Socijalno-liberalne stranke, ali hej, to nije spriječilo radikalne ljevičare u Guardianu i na Indexu da ga etiketiraju kao krajnjeg desničara.

Realno, nije nemoguće da krajnji desničari budu u stranci koja se zove socijalno-liberalna jer danas se i kod nas i u svijetu mnoge političke stranke kite nazivima s kojima u stvarnosti nemaju veze, no napad na čovjeka zato što je optužio klimatske katastrofičare da su kulturni marksisti i globalisti ne može biti ozbiljno shvaćen kad dolazi iz pera onih kojima je antiglobalizam sladak i cool ako dolazi iz usta socijalista.

Da, Guardian je pisao pozitivno o Chavezu kad se on "borio protiv zapadnih globalista", ali je borba protiv globalizma odjednom luđaštvo ako to radi netko tko NIJE socijalist. Licemjerno, zar ne?

Što se mene tiče, ovdje je riječ o dva opasna radikalizma. Jedan je onaj iz Guardiana i Indexa, koji nas pokušava uvjeriti da će se cijeli svijet sutra raspasti ako se odmah ne ulože bilijuni eura za njihove hirove (samo oni znaju kako bi to spriječilo prirodne promjene), a s druge strane imamo druge luđake koji potpuno negiraju činjenicu da se klimatske promjene događaju i da je čovjek na njih utjecao.

Dakle, imamo posla s luđacima na obje strane. I jedni i drugi šire lažne vijesti onako kako im odgovara i iskreno, teško mi je prosuditi u ovom trenutku koja je strana opasnija. Jedni koriste migracije stanovništva da bi širili mržnju i strah prema drugim rasama i religijama, a drugi bi htjeli da ih sve nekontrolirano pustimo preko granice i da im damo što god požele, samo da ne moraju ništa raditi. Jer ako spomenete da tržište može biti dobar regulator migracije, kao što sam ja učinio, optužit će vas kao što je mene optužila drugarica s Faktografa da sam liberal kojem je "sloboda kapitala važnija od ljudi". Morao bih potpuno ignorirati činjenicu da ljudi moraju od nečega živjeti i nešto jesti te, poput njih, pretpostaviti da će svemoguća država to sve svima nekako stvoriti iz vedra neba, da bi mi priznali humanost.

Bolesno, zar ne?