Zašto je Aco Stanković gori od Anele Todorić

U davnim devedesetima, dok je javnom televizijom još upravljao Antun Vrdoljak, on se tako znao samopozvati u neku emisiju i onda nas, među ostalim razmišljanjima, počastiti i s mudrim izrekama svoje babe Lončaruše. Jedna od tih izreka bila je "Bolje je svašta jest', nego svašta govorit'!" i moram priznati da ima istine u toj narodnoj mudrosti. Ljudi svašta govore, blebeću bez svrhe i razloga, sprdaju se, psuju, budalesaju, a bogme i vrijeđaju i prijete. U Vrdoljakovo doba još se nije moglo baš svuda i lako doći do javne platforme za takve izraze, ali eto danas, hvala tehnologijo, svatko s pristupom internetu nas može izvijestiti o svojim razmišljanjima.

I odjednom smo se našli suočeni sa svom raskoši razmišljanja najširih narodnih masa i s vremena na vrijeme nas to zna izbaciti iz takta, jer bez tehnologije baš nismo mogli znati da susjed misli da je Zemlja ravna ili da mu smeta što doma puštamo psa na kauč. A onda ima i onih koji relativnu anonimnost internet platformi koriste da provjetre tamnije strane svoje ličnosti pa vrijeđaju, prijete i općenito zagađuju javni prostor. Nekad se te granice pristojnog znaju toliko prijeći da mnogi to identificiraju kao goreći društveni problem i onda se postavi pitanje što bi se moglo poduzeti da se takve pojave smanje ili uklone.

I tako, kojih dvadeset godina kasnije, drugi junak javne televizije, Aleksandar Stanković odluči iskoristiti eter za vlastita promišljanja i počasti nas puno manje mudrim uratkom od babe Lončaruše. Njegovo ingeniozno, nikad prije viđeno rješenje problema je – država duradi nešto! Kaže Aco da nije istina da se ne može, može se zabraniti, brisati, blokirati...a ako i to zakaže, onda se kazni nakladnika sa 100.000 kuna! Trajao je taj njegov ispad više minuta, zajapurio se i vikao, mahao papirima, ali sve to nije baš pomoglo da poruka bude išta pametnija.

Jer stvarno, što može poći krivo ako državi damo autoritet da odlučuje što je nepoželjan govor i onda ga i sankcionira? Pa nije to neka fantazija, imali smo niz država koje su imale te ovlasti, a i sami smo nedavno izašli iz jedne u kojoj je postojao verbalni delikt. Naravno, nije problem da se budalu koja sipa uvrede ili prijetnje izbriše ili blokira, to se i sad već radi, a na Facebooku to svatko može raditi na svom profilu. Problem koji Aco ne vidi, ili se pravi da ne vidi, je da bilo kojoj, a posebno ovoj i ovakvoj državi, ne možeš dati u ruke alat kojim će se sutra i satira i zajebancija i oštrija kritika i drugačije mišljenje naći na udaru cenzure i kazni.

Što ako netko napiše da Plenković ima trbušinu i man-boobs – radi li se tu o govoru mržnje ili nevinoj zajebanciji? Što ako kaže da je dno od premijera i budala? I tako se granica govora mržnje pomalo razvlači, a nad glavom vise blokade i Stankovićevih 100.000 kuna kazne. Vjerojatna posljedica bi bilo opće ukidanje komentara i opća (auto)cenzura da se ne bi nekoga uvrijedilo. Pritom mislim da je svakoj razumnoj osobi vrlo jasno što je teška uvreda, kleveta, prijetnja i sve su to već kažnjiva djela, vi prijavite pa nek' institucije rade svoj posao.

Inače, u zadnje vrijeme u Hrvata vlada prava pošast zabranjivanja. Zabranilo bi se vrijeđanje na internetu, ali i energetska pića za mlade, baklje na stadionima, pirotehnika za Božić, konkurencija taksistima...Prvi refleks kod problema je, država da zabrani i štiti zakonima! A onda se sjetite da živite u državi u kojoj pravosuđu trebaju godine da bi domislili presudu sa sinkopom, procesi traju desetke godina i presude su najčešće veća uvreda zdravom razumu nego išta što ćete ikad vidjeti u internet komentarima. I sad takvoj državi i pravosuđu povjerimo i zadatak da prosuđuju što se smije, a što ne smije reći, to mora da je genijalna ideja.

I na kraju, koja je razlika između Ace i Anele kojoj su zasmetali psi na našim kaučima? Anela je iznijela svoje mišljenje, neki su se složili, neki su je ismijali, lijepili masovno slike sa svojim ljubimcima u krevetu i koliko god to sve izgledalo smiješno, to je javna debata. Ima ljudi koji imaju nama smiješne, neprihvatljive, blesave stavove, ali u čemu je problem da ih iznesu, na to imaju potpuno pravo, kao što i mi imamo pravo da na iste reagiramo, pa i porugom, smijanjem, kako god. Anela, barem u svom tekstu, nije tražila od države da zabrani pse na kauču i tražila za to drakonske kazne, a dok to ne radi neka misli što hoće. Aco, s druge strane ima mišljenje za koje traži da ga državni aparat provodi i to prisilnim metodama i kaznama. I dok je Anela za sad samo smiješna, Aco je opasan jer koristi javni prostor i koristio bi naše novce da se silom provode njegove ideje. To tako ne ide u demokratskim, slobodnim državama.