Zašto me Dalija Orešković nije oduševila

Dalija Orešković je nova nada hrvatske "urbane" ili "liberalne" ljevice, kako si novinari i kolumnisti u nekim medijima vole tepati. Moram priznati da dosad nisam gajio nikakvo posebno mišljenje o njoj, ni pozitivno ni negativno, ali nakon prvih desetak minuta kod Aleksandra Stankovića bilo mi je jasno u kom smjeru vjetar puše.

Na prvo pitanje o legalizaciji marihuane Orešković odgovara kako marihuana može pomoći ljudima koji boluju od karcinoma, ali se svejedno protivi legalizaciji za široku upotrebu po uzoru na Kanadu. Razlog? "Nikako ne smijemo sve liberalizirati i ostaviti bez državne kontrole...".

Salonska ljevica je dobila svoju novu ikonu! Jednostavno, ljudi koji smatraju da država treba kontrolirati tko će što saditi u svome vrtu i što ćete svojevoljno unositi u svoje tijelo, da država treba kažnjavati čovjeka ako učini štetu sebi i samo sebi, i još gore - da treba preventivno djelovati protiv slobodnog izbora pojedinca - ne zaslužuju epitet liberala. Nikakvog liberala - ni lijevog, ni desnog, a kamoli klasičnog.

Pitanje legalnosti marihuane se kod nas postavlja na sasvim pogrešan način pa se ispituje njena ljekovitost i štetnost za zdravlje. Mislim da gadno griješe oni koji kod zalaganja za legalizaciju ističu njena ljekovita svojstva. Kao prvo, ta ljekovita svojstva su u dobroj mjeri bazirana na pseudoznanstvenom vračanju, ali puno bitnije - ne treba nešto biti ljekovito da bi bilo zakonito.

Je li zdravo i ljekovito hodati po kiši, prelaziti cestu, izlaziti u kafić? Nije? Zašto onda država ne bi sve to zabranila? Sad će netko reći da nisam normalan i da usporedba nema smisla, ali veća je vjerojatnost da ćete si nauditi hodajući ulicom nego ako povremeno zapalite džoint. Nemojte ovo shvatiti kao nagovaranje, to ne bih činio ni u snu jer i sam nisam pušač marihuane već 10-ak godina. Ali to je naprosto činjenica.

Marihuana može biti štetna za zdravlje, isto kao što može služiti i za ublažavanje boli. Nijedna od tih činjenica ne bi trebala imati nikakav značaj kad se raspravlja o legalizaciji. Jer ako se već toliko kroz medije (od Stankovića do Večernjeg lista) forsira nekakva priča o potencijalnim opasnostima kod konzumiranja marihuane kao glavnom razlogu zašto ona treba ostati zabranjena, onda bismo po istoj logici istog trenutka trebali zabraniti alkohol, slatkiše, brzu hranu, gazirana pića i sve ostale prehrambene artikle koji MOGU imati štetan utjecaj na zdravlje konzumenta.

A to ne bi imalo smisla, zar ne? Zato što znamo da nikakva zabrana ne bi učinila da ti artikli nestanu s tržišta, samo bi proizvela više crnog tržišta i kriminala. Baš kao što je proizvela prohibicija marihuane. Policija godišnje u Hrvatskoj kazni oko 9.000 osoba zbog korištenja opojnih droga, pravosuđe je zatrpano, zatvori puni nenasilnih prijestupnika koji bi u Kanadi bili uspješni poduzetnici.

Dalija Orešković, kao bivša odvjetnica i osoba koja za sebe ponosno tvrdi kako se zalaže za ljudska prava, pala je na ovom osnovnom ispitu iz ljudskih prava. Tko ste vi, gospođo Orešković, i tko ste vi, gospodine Stankoviću, da zabranjujete meni što smijem unositi u svoje tijelo? Ima li itko pravo na taj način narušavati temeljne slobode pojedinca? Ako nema nijedna osoba to pravo, onda ne bi trebala imati ni država.

Država je za liberale "nužno zlo", kako ju je opisao Karl Popper. Ona je aparat koji nam služi da bi zaštitila građanska prava i slobode svojih građana. Ali liberali shvaćaju ono "zlo" do kojeg dolazi kad taj aparat prijeđe granicu zaštite i postane tlačitelj, onaj koji oduzima prava i slobode poštenim građanima. Zato je iznimno bitno znati mjeru i granicu do koje moć države ide i gdje počinje moć pojedinca - nad vlastitom sudbinom, tijelom, umom i životom. Kad država postane alat pojedinaca ili čak većine koja će pomoću njega prisilno nametati vlastite izbore drugima, onda država postaje totalno zlo i dobivamo to što imamo.

Ljevičari ne vide državu na takav način, za njih je država apsolutno dobro. Oni je vide kao svevišnju dobronamjernu silu koja će ispraviti sve loše ljudske navike obavezama i zabranama. Zato se boje svake liberalizacije i slobode izbora, jer misle da je država Bog koji će uvijek znati izabrati bolje od nas. Ona će nas dotjerati u red.

Ne pretjerujem, pogledajte još jednom kako su gospođa Orešković i gospodin Stanković govorili na početku emisije i vidjet ćete baš to što sam opisao. "Država nas mora zaštititi...". Od koga? Od nas samih? Ne, hvala...

Hrvatska ljevica, koja o sebi misli da je liberalna, zapravo je ultraetatistička i autoritarna, a Dalija Orešković je savršena ikona po njihovim standardima - vjeruje u svemoguću i dobronamjernu državu koja će nas sve dotjerati u red da postanemo dobri, pametni i zdravi.