Zašto na licima švicarskih konobara i ugostitelja nema umora ni zabrinutosti?

FOTO: MediaIndia
7.9.2017.
ČITATELJI OCIJENILI
5

Zašto na licima švicarskih konobara i ugostitelja nema umora ni zabrinutosti?

Svake godine odem u Švicarsku u posjet obitelji, obići tu predivnu zemlju i zacijeliti dušu na primjerima razuma, smisla, logike i posljedičnog blagostanja. Uvijek je dobro otići negdje drugdje, posebno u zemlju koja je toliko različita od naše.

Ako me pitate što mi se, uz red i blagostanje, predvidivost i smislenost, najviše sviđa u Švicarskoj, rekla bih vam da je to dobra volja, odmorenost, opuštenost i zadovoljstvo na licima ljudi. Dok smo tako jeli u restorančiću, muvala se oko nas i konobarica i vlasnica restorana, a sve nekako u jednom, opuštenom tonu ugodnom tonu.

Švicarska je zemlja u kojoj nema propisanog minimalca. Zakon o radu je totalno liberalan. U odnosu na naš - ne postoji. Otkaz date vrlo jednostavno i isto ga tako dobijete. Kad ste bez posla, primate 70% plaće, a njihov biro aktivno radi na tome da vam pruži sve potrebne resurse da si nađete posao – pomažu napisati molbu, završiti edukaciju, nude vam prekvalifikaciju. I budući da posla ima puno, posao ćete naći puno lakše nego kod vas gdje ste „zaštićeni“ Zakonom o radu, minimalcima, milijunima propisa i prava.

I gle čuda, u toj Švicarskoj s totalno liberalnim Zakonom o radu radnici nisu u okovu radeć' za 5 kn, svi odreda outsourcani! Hrvatine moje, mislite o tome. Uzmite kolikogod vremena vam treba...

Nema na licima švicarskih ugostiteljskih radnika one bolne bore među obrvama, stisnutih očiju ili tipične odsutnosti od umora. Ni žuči i pucanja. Ne kažem ja da kod nas po kafićima i restoranima na moru nema dobrih i ljubaznih ljudi, apsolutno ima. Ja volim svoje prijatelje i obitelj i znam da imaju srce poput kuće, a i puno pameti, sve štima. Ali, ako znate gledati, vidite brigu i premor i iscrpljenost i ljutnju. Želim bolje za svoju obitelj i prijatelje.

Smeta me što se kod nas siromaštvo ne zove imenom i što se ne uhvatimo njegova uzroka (slabo i sputano gospodarstvo i potpuno loš mindset), nego se vještice love kroz fikcije ekstraprofita, outsourcanja i svega onoga što nije uzrok - nego posljedica bijede.

U Švicarskoj, u Vaudu, koji je turistička regija većina lokala radi do 18 sati. Kafići, restorani, dućani-tako da ako misliš piti i jesti, a ti se požuri. Želiš li zalomiti, ima pokoje mjesto, mi smo odabrali taj talijanski restorančić, radi čak do 21:30, a onda sjedi ti i do 22 sata, nije problem, ali onda idi doma. Usput budi rečeno, ta pospana regija od turizma zaradi više nego cijeli naš Jadran.

Pomalo mi je nejasno inzistiranje na švicarskoj skupoći. Možda je skupo dati za pizzu 140 kn, ali samo ako gledate van konteksta. Cijene u Švicarskoj su proporcionalno prosječnoj plaći duplo manje u odnosu na naše, a davanja državi i tri ili pet ili šest puta manja, ovisi u kojem segmentu i što računamo.

Kod nas je pizza 40 novaca, uz prosječnu plaću 5400 novaca. U Švicarskoj je pizza 21 novaca, uz plaću 5400 novaca. Kupovna moć je bitno veća. S tih 5400 novaca kupite više u Švicarskoj nego u Hrvatskoj. I ta razlika je ona koju ljudi uštede, a kod nas pojede neman naše države.

Želite li da vam na kraju mjeseca ne ostane ništa, uz manje cijene, ili da vam ostane 5000 kn uz više cijene? Odgovor je u skupoći ili jednostavnosti države. Sve te naše apsurdne zakone netko piše, netko pečatira, netko provodi i netko kažnjava, a sve to košta vaše životne ušteđevine.

I tako u Švicarskoj kao zakonom potpuno nezaštićen konobar radiš manje i u ljudskija doba od hrvatskog radnika, za plaću od 35.000 kn ili više, stvari za kupiti su ti proporcionalno jeftinije, a poduzetnik bez po muke može pristojno platiti radnika. Koji onda nema lice skinutoga s križa jer ako ima problem, onda su to problemi segmenta razonoda i slobodno vrijeme, a ne pitanje gole egzistencije.

Kod gazda u Hrvatskoj vidite sve ono što leži na poduzetniku. Brutalnih 25% poreza, fiskalizacijsku dramu s wifijem, koliko se nakrvio s dozvolom za tri stola više, strah od inspekcije, korupcije, od loše sezone, kredita, budućnosti nezaposlene fakultetski obrazovane djece koju hoće spasiti iz ovakvog ugostiteljstva, ne baš najpristojnijih gostiju i njihova ponašanja...Vidite umor od potplaćenih radnika i preplaćene države, sve u istoj plaći. Sve u istoj bori i grču na licu.

Na isti broj stolova u Švicarskoj poduzetnik ima profit 10 puta veći iako hrvatski poduzetnik radi teže i radi više. Zbog vrijednosti valute i zbog poreza i prireza i davanja koja su bitno manja. I zbog stabilnosti i mira, zakona kojih je manje i koji se ne mijenjaju svaki čas. A miran poduzetnik, koji ima višak novca računu, bolji je poduzetnik, bolji šef, lakše plaća plaću i sigurniji je bez stalnog stresa i rubnog poslovanja. Svatko bi trebao željeti da poduzetnicima ludo dobro ide. Jer onda mogu platiti dobre plaće, poput Švicaraca. A i nekoliko posto od jako puno novaca je puno više od 25% ili 40% od puno manje novaca...Tako da su i javni servisi puno bolji, potpora nezaposlenima, škole i sve drugo – efikasniji i bolji.

Prije nego što donosimo sudove što želimo, apsolutno treba razmotriti što čine drugi, što je u pozadini njihovog uspjeha i preuzeti. Taj mehanizam učenja zove se modeliranje. Pronađi uspješan model i pokušaj doprijeti do glavnog uzroka njegovog uspjeha.

Zakoni jedne države, zapravo, samo su preslika njezina mentaliteta i uvjerenja. Bojim se da ne možemo samo promijeniti zakone i očekivati da bude bolje. Prvo se mora temeljito promijeniti mentalitet. Iz mentaliteta straha, zavisti i želje za time da nas uvijek netko drugi štiti u mentalitet poduzetnosti, povjerenja i dostojanstva. Ako se bojimo slobodnog tržišta i minimalističkog Zakona o radu – pogledajte Švicarsku.

Sviđa ti se članak? Podrži rad kolumnista Liberala!
VIŠE IZ RUBRIKE:
EKONOMIJA
SVIJET
O autorici
Željka Babić je poduzetnica i blogerica iz Zagreba te povremena kolumnistica na portalu Roditelji.hr. >>VIŠE
Novo na Liberalu

Ekonomija

PIŠE: HRVOJE MARKOVIĆ

Često čujemo zahtjeve za nacionalizaciju bankarskog sektora zato što strani vlasnici banaka iznose dobit iz Hrvatske. Kako bi bilo da su te banke u državnom vlasništvu?

Kako bi bilo da su banke u Hrvatskoj državne?

Ljudska prava

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Problem sa zaštićenim najmoprimcima u Hrvatskoj puno je širi. Država je zakazala u zaštiti privatnog vlasništva.

Tko je kriv što ljudi ne mogu koristiti vlastite nekretnine?

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Stjepan Radić se okreće u grobu, ali on više ionako nije ikona za vodstvo HSS-a. Njihove su ikone sada oni koji su protjerivali i zatvarali HSS-ovce.

Beljak se slaže s HDZ-om: Hrvatsku je uništio neoliberalizam!

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Francuska svejedno uvodi porez za najveće tehnološke gigante na svojoj nacionalnoj razini, a isto će učiniti i Španjolska. Koliko je to dobra ideja?

Irska i skandinavske zemlje nisu dozvolile uvođenje novog poreza na razini EU. Evo zašto je to važno...

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Frankovićeva izjava da će zabraniti prodaju na gradskoj površini ako netko ponudi više od Grada vrlo je jasna poruka privatnom sektoru koji Grad Dubrovnik vidi kao svoju konkurenciju.

Grad Dubrovnik se baca u nekretninski biznis i ugostiteljstvo, a gradonačelnik privatnicima prijeti zabranom

Zanimljivosti

PIŠE: LIBERAL.HR

Povod je bio Trumpov tvit, a Greenpeace sada tvrdi da Patrick Moore nije bio njihov osnivač iako su još donedavno imali njegovo ime na popisu osnivača.

Greenpeace optužio jednoga od svojih osnivača da je ʼkupljenʼ jer je kritizirao Green New Deal

Politika

PIŠE: JERKO MARKOVINA

Ministrica koja godinama postavlja suluda pravila zbog kojih mnogi poduzetnici nisu mogli povući novac iz EU fondova, sada ne prolazi državna pravila. Fali joj jedan papir.

Ministricu stigla njena karma. Trebamo li stvarno imati razumijevanja za tu isteklu vozačku?

Politika

PIŠE: DAVOR NAĐI

Ministar rada i mirovinskog sustava je dao dvije prilično nesuvisle izjave u kojima pobija sam sebe.

Pavić: Vlada ne može dekretom odrediti plaću od 7.500 kn, ali može od 3.000 kn

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

U županiji s tolikom koncentracijom uhljeba, održavanje demokratskih izbora nema smisla.

U Ličko-senjskoj županiji dvije trećine zaposlenih je uhljebljeno u javnom sektoru. Izbori su besmisleni.

Zanimljivosti

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Usprkos optužbama nekih bivših zaposlenica kako tvrtka diskriminira žene, istraživanje je pokazalo da su muškarci bili godinama slabije plaćeni od ljepšeg spola.

Seksizam u Googleu: Istražili optužbe da plaćaju žene slabije pa došli do iznenađujućeg zaključka

Ekonomija

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Hrvatska dobrim dijelom živi od turizma, ali u medijima se svake godine ponavljaju isti mitovi o štetnosti koje turizam sa sobom nosi.

Razbijanje standardnih hrvatskih mitova o turizmu

Politika

PIŠE: JERKO MARKOVINA

Koliko smo već puta samo čuli priču o tolerantnim, mladim, slobodnomislećim ljudima željnim promjena? I kako je to završilo?

Novi hrvatski Mesija s hrpom starih, izlizanih frazetina i nula sadržaja

VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: