Hrvatska je jedna potpuno propala zemlja na svim razinama. Ekonomsko beznađe, strahovita korupcija i organizirani kriminal koji de facto upravlja državom, nefunkcioniranje onoga što neki nazivaju institucijama - realno štalama, demografski kolaps nacije i svi ostali problemi nepobitne su činjenice oko kojih će se složiti velika većina čitatelja ovog teksta.

Logičan zaključak je da su Hrvatskoj potrebne radikalne promjene. Plenkovićeva notorna „stabilnost“ druga je riječ za stagnaciju, zapravo zaostajanje jer čak i brzo hodanje teško se može usporediti sa susjedovom vožnjom na Yamahi. Problem s radikalnim promjenama je da one svaku lošu političku situaciju mogu napraviti boljom, ali jednako tako i mnogo gorom. Tako je jalova Weimarska republika zamijenjena paklenom Hitlerovom diktaturom i genocidom, krhko dvovlašće nakon Februarske revolucije s boljševičkim zvjerstvima i 70 godina orvelijanštine, pa i u nas mnogi misle da je alternativa sadašnjem neodrživom stanju sumanuti živozidaški eksperiment.

Jučer sam napisao za neke radikalan status u kome jasno i glasno kažem da je prvi (nikako ne jedini) način rješavanja gorućeg problema nedostatka radne snage u turizmu, liberalizacija zapošljavanja djece. Recimo, od 12. godine naviše. To je običan Facebook status, ne neka bremenita analiza ili ne daj bože doktorska disertacija na bezvrijednom zagrebačkom sveučilištu. Vjerojatno u njemu ima i ozbiljnih nelogičnosti i rupa, kao i svakom tekstu nakucanom u dvije minute uz jutarnju kavu.

Međutim, to nije razlog zbog kojeg su se protivnici ideje digli na noge. Razlog je zaziranje od liberalne ekonomije. Ideje koja je drugdje općeprihvaćena, a kod nas i dalje radikalna do boli. Ideje koje u našem javnom diskursu potpuno prevladavaju, ona o navodnom sukobu rada i kapitala, Hrvatima kao jadnim žrtvama pohlepnih stranih zvijeri, državi kao božanstvu koje će riješiti sve naše probleme, famoznim institucijama što nas grčevito drže nad abisom srednjevjekovne propasti, mnogo su sličnije ementaleru. Argument kako nešto nije prema zakonima i pravilima Europske Unije možda je pravno validan na nekom pišljivom sudu, ali kao polazna točka za moralnost neke ideje ili filozofsku raspravu, potpuno je bezvrijedan. Tako ja, imenom i prezimenom, ugledom, iskustvom, znanjem i pameću, smatram da treba liberalizirati zapošljavanje djece i vi tu ne možete apsolutno ništa osim gnjevno krckati prstima.

Jasno mi je da u društvu u kojem se, potpuno krivo, rad smatra kaznom, a ne nagradom, takva ideja izaziva sablazan. Jasno mi je, pobogu, da djeca ne bi trebala dirinčiti po cijele dane i da imaju pravo na djetinjstvo. Nigdje nisam napisao da bi djeca trebala napustiti školu i cijele godine raditi dvanaestosatne šihte. Napisao sam da bi jedan od načina rješavanja problema nedostatka radne snage u hrvatskom turizmu, tih par ljetnih mjeseci, moglo biti i legalno zapošljavanje djece. I ne, ne smatram da država pritom treba izmisliti novu agenciju i inspektorat za kontrolu dječjeg rada. Kao i svaki dobronamjeran i normalan roditelj, svjestan sam da će ih od možebitnog izrabljivanja ili zloporaba najbolje štititi njihovi vlastiti roditelji. Zapravo se sve ovo o čemu pišem u stvarnosti već i događa.

Kako su moj navodno skandalozni Facebook status za sada prenijeli samo neki lijevi mediji, a Narod ili Direktno (još) nisu, ovdje ću predložiti i drugu mjeru što bi zasigurno pomogla spasiti hrvatski turizam kojem u slučaju nedostatka radne snage prijete ogromni problemi. To je uvoz barem desetak tisuća radnika iz ugroženih područja Bliskog istoka i Afrike. Kao što nema ničeg sramotnog u radu, pa niti u dječjem radu sukladnom dobi, tako ne postoji bogata država koja se nije obostrano okoristila imigrantskim poletom i željom za boljim životom. Kako susjedne europske zemlje biraju bogatije, zapadnije ekonomije, nama preostaje ratom i tragedijama poharani Treći svijet.

Ah, reći će masa... Ti grozni, krvožedni liberali ne samo da bi eksploatirali našu nevinu nedonoščad nego bi kvarili naše gene kamene, glinene i lesne nekakvim afričkim i azijatskim neljudima dok naš neumorni udarnik i pregalac koji svakih par desetljeća zemlju diže iz ratnog pepela mora ići raditi u daleku Irsku. Pritom ćemo zaboraviti i što im je omogućilo odlazak u Irsku i što je Irskoj omogućilo da iz kloake slične Hrvatskoj izraste u Tigra. Liberalizacija ekonomije i tržišta, sestre i braćo, ista ona kojom vi plašite neuke ljude koji i dalje više vole slušati lijepe laži nego gorku istinu...