Zašto su hrvatski radnici često u lošem položaju?

1.9.2017.
ČITATELJI OCIJENILI
4


PIŠE: MARIO NAKIĆ

Više od istog autora
Privatni interes je u javnom interesu - primjer zadarskog perivoja
Hong Kong u problemu: Ostvarili neočekivani višak, vraćaju novac građanima
Euroskepticizam, mitovi i činjenice: Tko najviše dobiva, a tko gubi članstvom u EU?
Rast minimalca za 9 posto u našim uvjetima - suluda ideja koja bi mogla proći vrlo loše
Crna knjiga trošenja javnog novca: Pomozimo Vladi da lakše otkrije gdje novac curi!
Obersnel ljut što više ne može reketariti taksiste
Zašto antiteizam nije kompatibilan s liberalizmom
Feministice ne traže prava, one traže robove
Zašto je Kujundžić najgori ministar u novijoj hrvatskoj povijesti
Kako je otok bez resursa postao treća najbogatija država svijeta
Umirovljenica (69) kažnjena jer je prodavala duhan prijateljicama da bi preživjela
Što se više isplatilo narodima: imperijalizam ili mirotvorstvo?
Starica se branila sjekirom od napadača; sud u Karlovcu zaključio da su jednako krivi
Strašne kazne u Iranu 2018: Javno bičevanje zbog alkohola, odsijecanje ruke zbog krađe
Hajdaš Dončić dokazao: SDP je hrvatska radikalna desnica
Pogledajte kako ekonomistica podučava političarku o razlici u plaći između muškaraca i žena
Pernarov plan je pretvoriti Hrvatsku u Venezuelu
Lijevi mediji su za slobodu govora i pluralizam samo kad treba braniti ljevičare
Top 5 zajedničkih politika Živog zida i HDZ-a
Neki su joj ekonomisti predviđali sudbinu Grčke, a postala je zemlja s najboljim životnim standardom u Europi

Zašto su hrvatski radnici često u lošem položaju?


PIŠE Mario Nakić

Nedavna priča s naslovnica hrvatskih tabloida i nekih portala o prodavačici jednog slavonskog trgovačkog lanca, koja je "morala oprati gazdin Mercedes", povukla je opet ona standardna kukanja kako su radnici u Hrvatskoj potlačeni, izrabljivani, a poslodavci su izrabljivači koji žive na grbači radnika i iskorištavaju njihovu tešku situaciju.

Tko je kriv?

Iako je takvo generaliziranje netočno u samom startu, što osobno, ali i svaki poslodavac kojeg poznajem, možemo lako opovrgnuti vlastitim primjerom, svejedno se moram složiti s time da trenutno u Hrvatskoj ima jako puno radnika koji jesu u lošem položaju, a onda ima i loših poslodavaca koji zaista iskorištavaju maksimalno njihovu situaciju. Međutim, nitko ne ide korak dalje pa da se zapita - zašto je to tako? Oni koji najčešće tako generaliziraju, odmah pretpostavljaju da je za to kriv "neoliberalni kapitalizam" koji dopušta poslodavcu da tako "iskorištava radnike" pa čak okrivljuju i državu koja bi trebala "postrožiti zakone i dovesti poslodavce u red".

Država je definitivno kriva, ali ne zato što nema stroge zakone, nego upravo suprotno, što ima prestroge i prekrute zakone koji određuju uvjete dobrovoljnog odnosa između radnika i poslodavca. Država je svojim propisima koji reguliraju zapošljavanje, rad i otpuštanje, dovela do takve situacije da si svaki poslodavac, koji nema veze u inspekciji ili ministarstvu, mora dobro razmisliti kad nekoga zapošljava. Zapošljavanje je preskupo zbog minimalca, ogromnih doprinosa i poreza, a onda tu još dolazi cijela hrpa propisa koja te guši i zbog koje moraš dobro paziti na svaki korak. Zbog krive riječi, krivog zadatka ili malo dužeg rada možeš završiti na sudu i s kaznom od koje će ti se godinama vrtjeti u glavi. Mislim na godine koje ćeš morati odrađivati da bi platio tu kaznu. Zato se poslodavci teško odlučuju na zapošljavanje u Hrvatskoj, a pogotovo zapošljavanja ljudi koje dobro ne poznaješ. To je kao lutrija.

Ponuda i potražnja

Netko bi rekao da se gospođa može zahvaliti svome poslodavcu i potražiti drugi posao ako joj se ovaj ne sviđa. Međutim, u većem dijelu Hrvatske, a pogotovo u Slavoniji, to zbilja nije lako. Mogu potvrditi jer živim u Slavoniji, tu se teško pronalazi posao, a još teže dobar posao. Upravo je naš Zakon o radu stvorio najveći otpornik zapošljavanju. Uzmimo kao primjer uvjete otkazivanja ugovora o radu. Poslodavac i radnik bi s pravne strane trebali biti ravnopravni na sudu, zar ne? Ali, nisu. Radnik može dati otkaz bilo kad i napisati da ga daje iz osobnih razloga. To je sasvim dovoljno, nitko ga nema pravo ništa pitati, jedino što mora, ako se drukčije ne dogovori s poslodavcem, odraditi otkazni rok i nakon toga je slobodan. Međutim, ako poslodavac želi otkazati ugovor s radnikom, mora imati strašno jake dokaze o povredi ugovora o radu (i to nakon opomene) koji će vrijediti na sudu. Zašto poslodavac ne bi mogao otpustiti radnika "iz osobnih razloga" kao što radnik može otpustiti svoga poslodavca?

Mislite da takvi propisi pomažu radniku i da ga štite? Upravo suprotno, takvi propisi su najveći neprijatelj radniku zato što zbog njih poslodavci slabije zapošljavaju, a onda dobivamo veću stopu nezaposlenosti. Što je veća stopa nezaposlenosti, to je lakše zamijeniti radnika. Što je radnik lakše zamjenjiv na tržištu, to mu je niža cijena rada. Dakle, ona prodavačica u Bosi vjerojatno nema drugog izbora zato što nitko drugi u ovom trenutku ne traži prodavačicu, a u isto vrijeme u njenom gradu sigurno ima bar 50 prodavača i prodavačica koji čekaju na burzi da se otvori to radno mjesto. Zato je ona prisiljena raditi što god "gazda" poželi kako ga ne bi izgubila, a neki poslodavci, ne svi, iskorištavaju takvu situaciju.

Tržište štiti radnika, država mu odmaže

Za takvo je stanje, dakle, kriva država, a ne nekakav "neoliberalni kapitalizam" ili slobodno tržište koje kod nas, nažalost, baš i ne postoji. Da imamo slobodno tržište, zakon o radu bi bio puno liberalniji, poslodavac bi mogao lakše otpustiti radnika (kao što je slučaj u Švicarskoj, Švedskoj, Danskoj, Novom Zelandu, Australiji, SAD-u i mnogim drugim razvijenim zemljama), a samim time bi i lakše zapošljavao. To znači da bi bilo više poslodavaca na tržištu, više radnih mjesta, pa bi onda i ta prodavačica imala izbor. U tom si slučaju njen šef ne bi mogao dozvoliti nikakvo bahaćenje na račun radnika, morao bi joj ponuditi bolje uvjete rada i bolju plaću ili bi ona otišla raditi kod drugoga.

To znači da tržište zapravo štiti radnika jer što je tržište slobodnije, radnik ima veći izbor. Kvalitetan radnik, koji donosi prihode svome poslodavcu, uvijek će na slobodnom tržištu moći ostvariti bolje uvjete zato što njegov poslodavac zna koliko bi izgubio da mu taj radnik prijeđe raditi za konkurentsku tvrtku. Ne samo da bi on izgubio dobrog radnika (kojeg nije lako zamijeniti), nego bi još i njegova direktna konkurencija ojačala. Slobodno tržište štiti radnika, a država mu svojim uplitanjem i "pomaganjem" šteti.

Švicarska

Ako mi ne vjerujete, imam konkretan primjer - Švicarska: četvrta u svijetu po ekonomskim slobodama, prva po konkurentnosti. Ima najniže poreze u Europi, nema zakonom propisan minimalac i ima vrlo liberalan zakon o radu. Stopa nezaposlenosti joj je oko 4 posto, što znači da tamo ne radi samo onaj tko stvarno ne želi raditi. Radnik može vrlo lako naći drugi posao jer je veća potražnja za radnicima nego za radnim mjestom. To daje veliku prednost radniku pa se ne može naći u situaciji da bude iskorištavan.

Takvih je primjera još puno u svijetu, u svakoj zemlji koja ima liberalno radno zakonodavstvo i funkcionalnu pravnu državu. Zadaća države nije uplitati se u dobrovoljan odnos među ljudima i određivati im što moraju potpisati, to treba biti stvar dogovora između radnika i poslodavca. Zadaća države je da bude učinkovit i nepristrani arbitrar u slučaju da jedna od ugovorenih strana (radnik ili poslodavac) prekrši potpisani ugovor. Takav jednostavan sustav, slobodno tržište, omogućuje lakše poslovanje i rad, lakše zapošljavanje i bolje uvjete za radnika.

Zašto ljudi vjeruju da ih država štiti?

Bez obzira koliko ekonomska teorija i primjeri iz prakse dokazivali suprotno, radnici će i dalje vjerovati da je država njihov zaštitnik i tražit će od države još gore zakone koji bi "prisilili" poslodavca da bude bolji prema njima i da im isplaćuje veće plaće. U to su ih uvjerili sindikalisti, bukadžije i glavni otpornici svakim reformama.

Da me netko ne bi krivo shvatio, ja nisam protivnik sindikata, oni su dobrovoljna udruženja sa svrhom poboljšanja radnih uvjeta u nekom kolektivu. Oni su tu da lakše ispregovaraju neke zajedničke uvjete u ime radnika s poslodavcem. Ti sindikati zbilja rade dobar posao u Švedskoj, Danskoj, Švicarskoj itd, ali ne i kod nas, gdje uglavnom rade na štetu radnika. Zašto je to tako? Vjerojatno zato što je kod nas pojam sindikalist još zadržao isto značenje kao u socijalizmu jer su tada sve veće tvornice i svi veći gospodarski subjekti bili državni pa su sindikati pregovarali s državom.

Mislim da će se nešto u ovoj zemlji moći promijeniti tek kad radnici shvate da im je slobodno tržište najbolji prijatelj, a ne država.

Sviđa ti se članak? Podrži rad kolumnista Liberala!
VIŠE IZ RUBRIKE:
EKONOMIJA
HRVATSKA
O autoru
Mario Nakić je novinar, poduzetnik, web developer i osnivač Liberala. Voli pisanje, logiku, PHP i javu. Klasični liberal bez kompromisa. >>VIŠE
Novo na Liberalu

Ekonomija

PIŠE: HRVOJE MARKOVIĆ

Često čujemo zahtjeve za nacionalizaciju bankarskog sektora zato što strani vlasnici banaka iznose dobit iz Hrvatske. Kako bi bilo da su te banke u državnom vlasništvu?

Kako bi bilo da su banke u Hrvatskoj državne?

Ljudska prava

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Problem sa zaštićenim najmoprimcima u Hrvatskoj puno je širi. Država je zakazala u zaštiti privatnog vlasništva.

Tko je kriv što ljudi ne mogu koristiti vlastite nekretnine?

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Stjepan Radić se okreće u grobu, ali on više ionako nije ikona za vodstvo HSS-a. Njihove su ikone sada oni koji su protjerivali i zatvarali HSS-ovce.

Beljak se slaže s HDZ-om: Hrvatsku je uništio neoliberalizam!

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Francuska svejedno uvodi porez za najveće tehnološke gigante na svojoj nacionalnoj razini, a isto će učiniti i Španjolska. Koliko je to dobra ideja?

Irska i skandinavske zemlje nisu dozvolile uvođenje novog poreza na razini EU. Evo zašto je to važno...

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Frankovićeva izjava da će zabraniti prodaju na gradskoj površini ako netko ponudi više od Grada vrlo je jasna poruka privatnom sektoru koji Grad Dubrovnik vidi kao svoju konkurenciju.

Grad Dubrovnik se baca u nekretninski biznis i ugostiteljstvo, a gradonačelnik privatnicima prijeti zabranom

Zanimljivosti

PIŠE: LIBERAL.HR

Povod je bio Trumpov tvit, a Greenpeace sada tvrdi da Patrick Moore nije bio njihov osnivač iako su još donedavno imali njegovo ime na popisu osnivača.

Greenpeace optužio jednoga od svojih osnivača da je ʼkupljenʼ jer je kritizirao Green New Deal

Politika

PIŠE: JERKO MARKOVINA

Ministrica koja godinama postavlja suluda pravila zbog kojih mnogi poduzetnici nisu mogli povući novac iz EU fondova, sada ne prolazi državna pravila. Fali joj jedan papir.

Ministricu stigla njena karma. Trebamo li stvarno imati razumijevanja za tu isteklu vozačku?

Politika

PIŠE: DAVOR NAĐI

Ministar rada i mirovinskog sustava je dao dvije prilično nesuvisle izjave u kojima pobija sam sebe.

Pavić: Vlada ne može dekretom odrediti plaću od 7.500 kn, ali može od 3.000 kn

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

U županiji s tolikom koncentracijom uhljeba, održavanje demokratskih izbora nema smisla.

U Ličko-senjskoj županiji dvije trećine zaposlenih je uhljebljeno u javnom sektoru. Izbori su besmisleni.

Zanimljivosti

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Usprkos optužbama nekih bivših zaposlenica kako tvrtka diskriminira žene, istraživanje je pokazalo da su muškarci bili godinama slabije plaćeni od ljepšeg spola.

Seksizam u Googleu: Istražili optužbe da plaćaju žene slabije pa došli do iznenađujućeg zaključka

Ekonomija

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Hrvatska dobrim dijelom živi od turizma, ali u medijima se svake godine ponavljaju isti mitovi o štetnosti koje turizam sa sobom nosi.

Razbijanje standardnih hrvatskih mitova o turizmu

Politika

PIŠE: JERKO MARKOVINA

Koliko smo već puta samo čuli priču o tolerantnim, mladim, slobodnomislećim ljudima željnim promjena? I kako je to završilo?

Novi hrvatski Mesija s hrpom starih, izlizanih frazetina i nula sadržaja

VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: