Zašto su intelektualci i biznismeni najveći neprijatelji slobodnog poduzetništva

Protivnici liberalizma u ekonomiji često znaju reći kako je slobodno tržište ideja koja "ide na ruku krupnom kapitalu", velikim biznisima i korporacijama, te da šteti radniku i malom poduzetniku. Ta je tvrdnja, naravno, potpuno netočna, a Milton Friedman, jedan od najvećih ekonomista prošlog stoljeća, u jednoj od svojih brojnih lekcija objasnio je i kako su upravo veliki biznismeni među najvećim neprijateljima slobodnog poduzetništva.




Izvor: Sloboda i prosperitet TV

"Govorite o očuvanju sustava slobodnog poduzetništva. Tko ga uništava? Biznismeni moraju preuzeti veliki dio odgovornosti za to.

Morate razumjeti razliku između termina pro-market (za slobodno tržište) i pro-business (za business).

Dva najveća neprijatelja sustavu slobodnog poduzetništva, po mojem mišljenju, su s jedne strane moji kolege intelektualci i s druge strane veliki biznismeni, i to iz suprotnih razloga.

Moji kolege intelektualci su svi za slobodu za sebe. Ako im kažem: "Vi znate da je užasno rasipno da deset ljudi radi istraživanje na istu temu. Zar ne bismo trebali imati neki Vladin ured koji bi postavljao prioritete različitih istraživanja i odlučivao o tome tko će ih izvršavati, kako bismo eliminirali te strašne gubitke izazvane konkurencijom?" Oni bi mi odgovorili: "Zar ne razumiješ proces znanstvenog istraživanja? Zar ne razumiješ neophodnost za akademskom slobodom i omogućavanjem ljudima da sami biraju svoje teme?" Naravno, ja to razumijem i slažem se s njima. Ali kada oni razmatraju ostatak društva, onda stvari vide drukčije: "Užasno je rasipno imati 4 benzinske crpke u istom kvartu, treba nam državni ured da eliminira tu preklapajuću konkurenciju, određuje prioritete i brine se da stvari idu kako treba." Dakle, intelektualac je za slobodu za sebe, a potpuno je protiv nje kad je riječ o svima drugima.

Kod biznismena je drukčije. Ne govorim sad o svima njima, nego o većini. Ne možete privući biznismena na podij, a da on površno ne govori o poželjnosti sistema slobodnog poduzetništva. Ali, kada dođemo do njihovih biznisa, onda je to nešto drugo. Kada predsjednik željezare US Steel govori o slobodnom poduzetništvu, on ne misli na slobodu poduzetništva u proizvodnji željeza. O, ne! On želi da se država umiješa, da ga štiti od konkurencije iz Japana i od željezara koje su jeftinije. Kada industrija nafte govori o slobodnom tržištu...Još nedavno oni nisu pričali o slobodi, htjeli su posebne porezne olakšice za postotno pražnjenje resursa. Tražili su kvote na uvoz nafte. Tražili su od komisije Texas Railroad da uvodi ograničenja. Kada bankari govore o velikoj poželjnosti slobodnog tržišta i poduzetništva, a ja im kažem: "Hoćete reći da ne želite da država ograniči iznos kamate koju ste vi obavezni plaćati na depozite, želite imati slobodnu konkurenciju?" "Oh", kažu, "to je drugo. To volimo."

Dakle, skoro svaki biznismen je za slobodno poduzetništvo za sve ostale, ali je za posebne povlastice i državnu zaštitu samo za sebe. Kao rezultat, oni su glavna snaga u podrivanju sustava slobodnog poduzetništva. Stoga, svaka nada da ćete uz njihovu pomoć zaštititi slobodu poduzetništva...Želite reći da očekujete od dioničara željezare da podrži slobodno tržište? To očekujete?

Nemojte me pogrešno shvatiti, ne okrivljujem voditelje željezare za pokušaje da uvedu ograničenja na uvoz željeza ili direktore neke druge korporacije za pokušaje da se uvedu carine. Oni rade svoj posao. Angažirani su da zarađuju novac svojim dioničarima i oni to pokušavaju raditi. Ako smo mi ostali tolike budale da im dozvolimo da zarađuju uvođenjem carina, uvoznih kvota ili putem drugih olakšica, onda treba kriviti nas, a ne njih", objasnio je Friedman.