Zemlja s puno prava, a malo odgovornosti

3.2.2018.
ČITATELJI OCIJENILI
5

Zemlja s puno prava, a malo odgovornosti

U normalnom socioekonomskom sustavu postoji jasna podjela prava i odgovornosti, s time da su jedna neraskidivo vezana s drugima tj. prava za sobom vuku i odgovornosti, a odgovornosti donose određena prava. Filozofski bi se moglo reći da svako društvo egzistira na granici reda i kaosa, u inherentno nestabilnom prostoru koji definira kako red tako i kaos, jer bi previše reda značilo nepromjenjivost, stagnaciju i sporo ali sigurno propadanje, a previše kaosa preveliku nestabilnost u kojoj opet ništa ne može razvijati i rasti jer sama priroda kaosa koja je stvorila određeno stanje to stanje vrlo brzo uništava bez da je imalo priliku stabilizirati se kao nova „igra“ prema kojoj stvari funkcioniraju.

Jedan od glavnih problema Hrvatske je bujanje prava, a odbacivanje odgovornosti. Svi bi htjeli prava bez odgovornosti, eventualno kad se dogodi izvanredna situacija jedan od "stručnjaka" se javi s kritikom o odgovornosti, ali i to je opet samo pokušaj prebacivanja i odbacivanja odgovornosti na "one druge". Odgovornost je u nas nepoželjna riječ, koristi je samo pogani jezik. Ali zato su prava svima na ustima. Želiš se prikazati kao pametan? Reci da netko ima prava. Želiš se prikazati kao moralan? Pozovi se na prava. Želiš biti pošten? Nudi prava. Želiš biti hrabar? Zahtijevaj prava. Odgovornost u nas zazivaju samo zli, neosjetljivi, i neinformirani.

Hrvatsko društvo se opasno približava kaosu upravo kao rezultat bujanja prava bez ikakve odgovornosti. Dobar primjer za to je ono što se događa u Uljaniku, gdje imamo situaciju u kojoj radnici prosvjeduju zbog neisplate plaća u kompaniji kojoj su oni većinski vlasnici (48% dionica drže radnici i mali dioničari), a krive upravu koju uspostavljaju vlasnici - upravo ti radnici koji prosvjeduju protiv nje. Inače u kompanijama postoji jasna dioba odgovornosti i prava između radnika, menadžera i vlasnika. Radnici imaju odgovornosti u smislu rada za što su odgovorni menadžerima, a kao kompenzaciju za rad imaju pravo na plaću. Menadžeri imaju odgovornost prema vlasnicima za vođenje kompanije i ostvarivanje dobiti, a ostvaruju pravo na plaću, bonuse, dioničke udjele i slično. Vlasnici imaju odgovornost da izaberu dobar menadžment koji će voditi kompaniju u interesu svih sudionika, kako vlasnika tako i radnika te samih menadžera. Njihov interes je rije svega dobit, a to mogu ostvariti samo ako izaberu menadžment koji će voditi računa o dobrom poslovanju, redovitim plaćama radnicima, poticajima za rad u smislu društvenog pritiska i o ekološki i društveno odgovornom poslovanju.

Uljanik je primjer kako taj tradicionalni odnos između vlasnika, menadžera i radnika u Hrvatskoj jako loše funkcionira. Šizofrena situacija u kojoj radnici prosvjeduju protiv menadžera (uprave) koju su postavili vlasnici tj. upravo radnici te u principu prosvjeduju protiv samih sebe, a svi traže od države da sanira njihove osobne propuste te spasi njihovu privatnu imovinu je pokazatelj kako ti ljudi žive u društvu gdje ne postoje uspostavljene odgovornosti i prava, nego sve misle da imaju pravo na nešto, a odgovornost ni za što. Kada bismo saželi sve tvrdnje radnika/vlasnika Uljanika i onih koji zagovaraju još državnog pomaganja privatnom gospodarskom subjektu, one bi glasile: „Dobit privatna, gubitci društveni!“. Ali kako je to ikako drugačije od onoga što se tvrdilo za Agrokor? Dakle, ako Agrokor zbog toga što je privatna kompanija nije spašavan jamstvima iz državnog proračuna po kojoj logici je to dopušteno, dapače poželjno, za vlasnike/radnike Uljanika? Kod privatnih kompanija je dobit privatna (ako zanemarimo porez na dobit koji je državno oduzimanje privatne dobiti), ali je i gubitak privatan. Hrvati uporno žele da dobit bude privatna, a gubitak društveni, i onda se žale kako državu uništava „neoliberalni kapitalizam“. Ali ne razumiju da državu uništava upravo ono što oni traže. A sintagma „Dobit privatna, gubitak društveni!“ je simptom tog općedruštvenog odbacivanja odgovornosti (npr. odgovornost za gubitak).

Odgovornost se prebacuje s jedne grupe na drugu jer je nitko ne želi prihvatiti pa se uvijek sve prebaci na državu prema starom hrvatskom bojnom uskliku „Država d`uradi nešto!“. Moglo bi se ustvrditi da je paraliza političkog procesa jedan od efekata tog odbacivanja odgovornosti. Svjedoci smo da političari u hrvatskoj gotovo nikada ne podnose ostavke, pa ni kada su počinili najveće prekršaje. Nedavni primjer HDZ-ovog župana koji je godinama tukao ženu je primjer potpunog izostanka odgovornosti i u političkom životu. Da je u Hrvatskoj razvijena svijest o odgovornosti, onda bi političari podnosili ostavke zbog puno manjih prijestupa od dugogodišnjeg premlaćivanja žene, a pritisak javnosti bi bio toliko velik da bi stranka koje je političar član doživjela trenutni pad rejtinga. U Hrvatskoj je situacija suprotna. Prvo obiteljski zlostavljač nije osjećao nikakvu moralnu odgovornost za podnošenje ostavke, javnost nije politički kaznila ni političara ni njegovu stranku, i još je dobar dio osuđivao žrtvu, a ne zlostavljača. Napravljen je pritisak na žrtvu da povuče optužnicu, umjesto da se prisililo pravosuđe da što prije procesuira zlostavljača. Zakazale su politika i pravosuđe, ali najviše od svega je zakazala javnost.

 Stanje u kojem prava postoje bez obaveza nužno dovodi do društva u kojem svi misle da imaju pravo na nešto, a nitko ne misli da ima dužnost nešto napraviti. Kako su upravo dužnosti i odgovornost faktor stvaranja jer predstavljaju ljudsku potrebu da nešto napravi, uredi, stvori, a prava konzumacijski faktor koji predstavlja želju da se nešto dobije ili uzme, onda veliki disbalans između to dvoje predstavlja društvo u kojem je puno uzimanja i traženja, a malo stvaranja. Konačni rezultat je ekonomija baziranu na renti tj. primitivnom turizmu, ekonomija u kojoj je puno ljudi nezaposleno, a opet je teško pronaći radnika, društvo u kojem se politika vodi po diktatu interesnih skupina i njihovih „prava“, a ne po načelima efikasnosti i morala. Ukratko, dobije se potpuna politička, pravna, društvena i ekonomska paraliza u kojem svaka interesna skupina gura vlastite interese kroz natjecanje u tome tko će ostvariti više prava, a ne kroz ostvarivanje prava kroz prihvaćanje odgovornosti. Prava ne bi smjela postojati bez odgovornosti, a društvo koje inzistira samo na jednome od to dvoje će se urušiti samo od sebe.

Većina ljudi ne zna da je otac moderne ekonomije Adam Smith bio primarno moralni filozof, a njegovo kapitalno djelo nije bilo „O bogatstvu naroda“, nego „Teorija moralnih osjećaja“. U svoje vrijeme je bio priznat kao moralni filozof, a ne ekonomist, jer ekonomija u to vrijeme nije ni postojala kao zasebna disciplina. Kao osoba koja je život posvetila razmišljanju o moralu napisao je djelo po kojem je danas poznat i koje se smatra prapočetkom ekonomije, a posebno klasične ekonomske misli, „O bogatstvu naroda“. U tom djelu je uspostavio temelje ekonomske misli, bazirane na slobodnoj trgovini, odsustvu državne intervencije, slobodi udruživanja, težnji ostvarivanja individualnih interesa itd. Ti temelji klasične škole ekonomije nisu samo najefikasniji i najproduktivniji način uređivanja socio-ekonomskih odnosa, već su i najmoralniji jer postavljaju optimalnu kombinaciju prava i odgovornosti. Nadopunjeni političkim temeljima klasičnog liberalizma tvore najefikasniji, najhumaniji i najpravedniji okvir za izgradnju nekog društva, dokaz čega je da su države koje su najvećim dijelom prihvatile te postulate, kao što je SAD i države zapadne Europe, prema svim mjerenjima kvalitete života najbolje u svijetu.

Hrvatskoj predstoji još dug put prema takvom društvu koje bi ostvarilo i dugoročno održavalo visoku kvalitetu života, koje bi bilo moralno, bogato, pravedno i sretno. Društvo iz kojeg se ljudi ne bi iseljavali, već bi useljavali. Društvo u kojem bi funkcioniralo pravosuđe. Društvo u kojem bi političari odgovarali i za najmanji prijestup, a pogotovo zločine kao što je obiteljsko nasilje. Društvo u kojem se ne bi natjecali tko će više oteti, nego tko će više stvoriti. A preduvjet za to je uspostavljanje balansiranog odnosa između prava i odgovornosti.


Vezano
Ova vlada se nikako ne može odmaknuti od socijalizma
Aluminij Mostar je novi Muljanik: Neka se radnici probaju zaposliti bez stranačke iskaznice
Hrvati su previše emotivna bića. Samo kod nas još ovakva patetika može proći.
Žao mi je, drugovi, ali tržište je opet pobijedilo
Miletićeva usporedba Uljanika s američkim spašavanjem autoindustrije nema smisla, evo zašto
Radnici Uljanika štrajkaju, nije ih briga za brodove. Neka Amsterdamska koalicija plati brodovlasnika!
Ministre Medved, to nisu 'braniteljska prava' nego povlastice!
Dioničari Uljanika nemaju nikakvo moralno pravo tražiti dodatne državne subvencije
Dokad, drugovi?
Hrebak brutalno realan šokirao novinara: ʼDržava ne bi trebala spašavati nikoga!ʼ
Prosječni hrvatski radnik dosad je za spas brodogradilišta platio 23.000 kuna
Imamo rješenje za Uljanik - ovo je win-win situacija za sve...
Vrijeme je da se Hrvati riješe mita o ovakvoj brodogradnji i okrenu novim svjetskim trendovima
Riječki političari su se potrudili da 3. maj ne nađe investitora
Radničko samoupravljanje = radničko samouništenje
Taktika mućenja vode: Jesu li brodogradilišta stvarno ʼplatila poreza državi više od primljenih subvencijaʼ?
Ako Vlada pomogne Uljaniku, morat će i svima ostalima
Kad Hrvat reži, ne čini to da bi se skinuo s lanca, već da bi dobio veću kost
Nije sve tako sivo. Pogledajte što radi, recimo, Đuro Đaković
Zašto su skandinavske zemlje uspješne? Zato što puštaju gubitnike da propadnu!
Novo na Liberalu

Ekonomija

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Kad pričaju o slobodnom tržištu, mnogi ne razumiju što to uopće znači, a zatim pretpostavljaju da netko misli kako je apsolutno slobodno tržište moguće.

U čemu kritičari slobodnog tržišta najčešće griješe

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

HNS i Pametno bez kandidata na predsjedničkim izborima

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

U Hrvatskoj će ovo zvučati čudno i nestvarno, ali u civiliziranom svijetu građani imaju prava.

Sutkinja u SAD-u prijavila građanina zbog objava na Facebooku. Pogodite kako je to završilo...

Zanimljivosti

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Mnogi čitatelji nisu razumjeli zašto se Trudeau ima potrebu ispričati. Misle da je riječ o pretjeranom teroru političke korektnosti, ali nije.

Zašto je maskiranje u crnca rasistički čin?

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Euroskeptici jako vole pljuvati Europu govoreći da je ona nedemokratska. Ali Juncker i Tusk ne mogu zatvoriti vrata ovog parlamenta, podsjeća vođa RE-a.

Verhofstadt spustio euroskepticima: ʼAko želite uspoređivati nešto sa Sovjetskim Savezom, pokažite prstom u Westminsterʼ

Zanimljivosti

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Mora se ispričavati zbog stvari koje su nekoć bile normalne ili bezazlene i to bi ga moglo stajati gubitka izbora.

Trudeau je žrtva vlastite gluposti

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Skandinavski model će nam dati izbor da radimo i nakon 65. godine - tko želi. Međutim, to će teško moći spasiti mirovinski sustav od kolapsa.

Kosor predlaže skandinavski model za mirovinski sustav. Možda je to najbolje za sve, ali hoće li biti dovoljno?

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Još nedavno su bili zadovoljni represivnim državnim aparatom. Sada više nisu...

LGBT portal, koji je slavio kazneni progon homofoba iz Zadra, sada cvili zbog represivnog državnog aparata

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Riječ 'zlorabitelji' ušla je u hrvatski rječnik kao sinonim za male poduzetnike i obrtnike koji 'varaju' državu plaćajući manji porez nego što je to Vlada zamislila da bi trebali.

Želite se riješiti zlorabitelja? Smanjite porezno opterećenje!

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Medijima kruže naslovi kako su paušalni obrti masovno 'varali državu'. To nije točno, ljudi koriste zakonske mogućnosti.

Ne, paušalci nisu varali državu. Novi zakon će ih poslati u ilegalu

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Premijer je potvrdio da novinari trebaju imati posebne privilegije u tretmanu države, a predsjednica podsjeća na Staljina.

Katastrofalne reakcije Kolinde i Plenkovića: Državni vrh se ismijava iz naših prava

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Po čemu je Duhaček vrjedniji od Čolakovića i zašto u Hrvatskoj nećemo još dugo imati lijepe stvari

VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: