Hasanbegović i politika identiteta na desnici

"Europa se nalazi u teškoj političkoj krizi. Možemo govoriti o dekristijanizaciji moderne Europe, sustavnom razaranju svih obiteljskih i tradicionalnih vrijednosti, a tu činjenicu gledamo u posebnom kontekstu kada se suočavamo s modernim fenomenom masovne i ilegalne migracije koja dodatno stvara identitetsku konfuziju, paralelna društva i stvara društvene, gotovo nepremostive probleme i za ilegalne doseljenike i za domicilno stanovništvo", rekao je Zlatko Hasanbegović iz stranke NHR gostujući na N1 televiziji.

Na novinarsko pitanje pronalazi li zajednički jezik s vladajućom koalicijom u Italiji (s kojom je Živi zid već dogovorio suradnju i koja planira nakon europskih izbora kreirati novu grupaciju u EU parlamentu), s Marine Le Pen i AfD-om, Hasanbegović je izbjegao konkretan odgovor:

"Mi nalazimo zajednički jezik sa svima koji su zaokupljeni očuvanju tradicionalnog, zatečenog identiteta koji se suprotstavljaju masovnim migracijama. Sve stranke koje dijele zajedničke vrijednosti u Europi, kao zajedničkom domu suverenih i neovisnih država."

Prethodno je potvrdio da je on musliman, a na novinarovu opasku da desničari iz koalicije Hrvatski suverenisti upozoravaju na "islamizaciju Europe" odgovorio je da je Bog jedan i isti za sve.

OK, jesam li ja jedini koji u ovim izjavama vidi mnogo kontradiktornosti? Kako može Hasanbegović, kao pripadnik nekršćanske europske populacije, biti dosljedan dok zagovara politiku kršćanskog identiteta? Vrlo teško.

Ako je on za očuvanje tzv. "kršćanskog identiteta" o kojem ovih dana desničari toliko pričaju, onda znači da bi on trebao napustiti tu Europu jer, kao nekršćanin ne može biti dio kršćanskog identiteta. Ako je Bog jedan i isti za sve - i kršćane i muslimane - od koga onda čuvaju svoj identitet?

Treća stvar, ako je gospodin Hasanbegović za Europu kao skup suverenih i neovisnih država, zašto se onda brine o migracijskoj politici drugih država? Jer očito je da za Hrvatsku ta opasnost ne postoji budući da nema imigranata koji žele ovdje doseliti. Znači, kada se protivi migracijama, onda se petlja u unutarnju politiku jedne Njemačke ili Švedske, odnosno onih država u koje imigranti žele doći i koje su ih masovno primile. Zašto se brine za te države, ne bi li one trebale imati samostalnu i suverenu politiku, pa ako one žele otvoriti vrata imigrantima, onda je to valjda njihovo suvereno pravo.

I četvrto, ne znam o kakvoj dekristijanizaciji pričaju kad je Europa i dalje većinski kršćanska, a muslimani i nakon svih masovnih migracija čine tek 3 posto stanovništva EU (od čega ih je najviše u Bugarskoj koja čak nije katolička zemlja pa ne znam čega se naši katolici toliko boje). U većinski katoličkim zemljama muslimani su zanemariva manjina, tako da je tvrdnja o "islamizaciji" teški populizam.

Najveća ironija u ovoj priči je ta što će isti ljudi koji snažno podupiru desničarsku politiku identiteta jednako snažno se protiviti politikama identiteta koje zagovara ljevica i obratno. A zapravo, pokazuju jednaki besmisao. Politika identiteta je znak ekstremizma, bez obzira s koje strane dolazila, i puca na nerealni, neutemeljeni strah kao svoj glavni adut. Ako uspiju proširiti strah od "drugih i drugačijih", oni su na dobitku.

Uopće nije teško iz ove perspektive zamisliti veliki savez pred sljedeće parlamentarne izbore, u kojem će se naći Živi zid, NHR, HKS, HRAST, Most i svi HSP-ovi. Sve politike, koje su njima važne, zapravo su im zajedničke i dijele iste vrijednosti.