Zoran Đinđić - čovjek koji je p(re)okrenuo Srbiju

12.3.2018.
ČITATELJI OCIJENILI
4


PIŠE: MARIO NAKIĆ

Više od istog autora
Irska iznenadila EK i MMF uvjerljivo najbržim gospodarskim rastom u razvijenom svijetu
Heroji napretka (3): Čovjek koji je zaslužan za oslobađanje milijuna robova
Poslovi kojih se drugovi iz Radničke fronte najviše boje
4 razloga zašto Vlada treba odmah ukinuti kvote na uvoz radnika
Kako je neoliberalizam uništio svijet (dokazi, a ne prazne priče)
Borci za socijalnu jednakost su najveća prijetnja ravnopravnosti
Jesu li skandinavske zemlje socijalistički raj? Evo što kažu Šveđani i Danci
Ne, reakcija gradonačelnice Supetra nije za pohvalu, ali je, nažalost, za Hrvatsku sasvim normalna
Hrvatska ima jedan problem koji se može riješiti samo u Bruxellesu, a nijedan političar ga ne želi spomenuti
Zašto sam skeptičan prema 'Maršu za znanost'?
Država bi profitirala ukidanjem poreza na dobit
Aluminij Mostar je novi Muljanik: Neka se radnici probaju zaposliti bez stranačke iskaznice
Čistačice na moru zarađuju više od mnogih ʼintelektualnihʼ radnika - po nekima, to je problem...
Feministička politika EU prema prostituciji ne pomaže prostitutkama
Hrvatska ljevica zaglibila u WW2: Kako je antifašizam postao floskula
Da je Tito živ, ovakvi izdajnici bi završili na Golom otoku
Amerikanci zbog poreza masovno sele iz Kalifornije i Illinoisa u Teksas
Ovih 13 zemalja više su kapitalističke od Amerike
Kako su katastrofičari od klimatskih promjena napravili potpunu lakrdiju
Ljudi koji su zaglibili u prošlom stoljeću: Jesu li shvatili da građani više ne žele nazad?

Zoran Đinđić - čovjek koji je p(re)okrenuo Srbiju


PIŠE Mario Nakić

Na današnji dan 2003. godine počinjen je atentat na srbijanskog premijera Zorana Đinđića. Iako je pozadina samog atentata do dan-danas ostala prekrivena velom tajni, utjecaj Zorana Đinđića na unutarnju i vanjsku politiku te zaokret koji je napravio u Srbiji ostavio je dubok trag još dugo godina kasnije na cijelu regiju, a osjeća se i danas.

Zoran Đinđić rođen je 1952. godine u Bosanskom Šamcu. Diplomirao je filozofiju u Beogradu, a doktorirao na njemačkom sveučilištu u Konstanzu. Iako je bio sin časnika JNA, već kao mlad sukobljavao se s komunističkim režimom pa je zbog pokušaja organiziranja autonomne studentske organizacije zajedno sa zagrebačkim i ljubljanskim studentskim vođama osuđen na godinu dana zatvora. Napisao je nekoliko knjiga koje ga svrstavaju među najuglednije liberalne mislioce iz ove regije.

Bio je jedan od osnivača Demokratske stranke Srbije 1989. godine, a za njenog predsjednika izabran je 1994. U drugoj polovini 1990-ih vodio je oporbenu koaliciju "Zajedno" u prosvjedima protiv režima Slobodana Miloševića, zbog čega su ga pred kamerama istukli Miloševićevi specijalci. Godine 1997. kratko je bio gradonačelnik Beograda, a od 2001. do svoje smrti 2003. bio je premijer Srbije.

Đinđić je zadužio prvenstveno svoj narod. On je bio pravi katalizator pozitivnih promjena, pokretač demokratskog i europskog razmišljanja u zemlji koja 1990-ih nije doživjela pravu tranziciju iz totalitarnog režima u liberalnu demokraciju. Tek obratom u listopadu 2000. godine kad je Milošević izručen Haagu i dolaskom Đinđićeve liberalno-demokratske koalicije na vlast, Srbija se okrenula budućnosti.

Zoran Đinđić je možda jedini političar na cijelom Balkanu koji je uspio, bez imalo okolišanja, uvjeriti veći dio svog naroda da su ekonomske reforme dobre. To treba zahvaliti ne samo njegovim odličnim komunikacijskim vještinama, već i pravom trenutku. Srbima je jednostavno bilo dosta hiperinflacije koja ih je činila sve siromašnijima, korupcije, kriminala. Bili su spremni za veliki "reset", otvoriti vrata stranom kapitalu i međunarodnoj trgovini, a to je uvijek bolno za bilo koji narod naviknut i naučen na zatvorenu plansku ekonomiju.

U našoj regiji mnogi mu predbacuju neke stavove. Na primjer, podupirao je 1994. pobunu Srba u BiH iako znamo da je ona značila niz zločina nad civilnim stanovništvom (koje je Đinđić, naravno, osuđivao). U pogledu rata u Hrvatskoj, inzistirao je na zahtjevu da Hrvatska plati ratnu odštetu zbog "protjerivanja stanovništva". Đinđiću bi se mogle zamjeriti i neke stvari koje je pisao i govorio o ekonomiji. Nije bio dovoljno stručan po tom pitanju kao, uostalom, ni većina drugih liberala s Balkana 1990-ih i 2000-ih pa je kritizirao slobodno tržište nazvavši liberalne ekonomiste "liberalistima i idealistima koji ne razumiju da bi ljudi umirali kad bi se potpuno prepustili tržištu".

Bez obzira na to, on je ipak pokrenuo prijeko potrebne reforme koje su oslobodile srbijansko tržište, ukrotile inflaciju, stabilizirale valutu, privukle investicije i stvorio sasvim novu sliku o Srbiji u svijetu. Već to, samo po sebi, dovoljno je da bude upamćen kao svojevrsni revolucionar. Po njegovim pisanim djelima može se zaključiti da je bio veliki zagovornik napretka i gledanja u budućnost, reformi društva, pravosuđa i gospodarstva te protivnik svakog totalitarizma. Za komunizam je rekao: "Ustav u komunizmu znači onoliko koliko piše u statutu partije".

Ljevičari su ga optuživali da je u Srbiji proveo "šok-terapiju" po uzoru na Friedmanove "Chicago boyse" u Čileu. Mnogi u Srbiji su ga smatrali stranim špijunom ili plaćenikom zapadnih sila. Visoku političku cijenu svog liberalizma morao je platiti, ali toga je itekako bio svjestan i taj je rizik preuzeo. Na njega je dvaput izvršen atentat, a drugi je nažalost bio koban.

Njegovi citati možda najbolje govore o radu i namjerama koje je imao. Šteta što nije dovoljno zaživio da ih provede do kraja. Možemo samo zamišljati Srbiju, ali i cijelu balkansku regiju, kako bi izgledala da Đinđićev život nije nasilno okončan.

Tranzicija je složen proces prelaska iz mrtvog u živi sistem, gdje poduzeća ostvaruju profit, a ne samo rade.

Da bi se promijenila Srbija, svatko od nas mora malo da se promijeni u svom pristupu problemima, u svom mentalitetu, u svojim radnim navikama.

Reforme nikada nisu popularne ako trebaju biti uspješne jer uvijek mnogo koštaju. Da biste bili popularni, morate preuzeti rizik nepopularnosti.

Cilj mi je da se vlast u Srbiji mjeri po tome što je od postojećih realnih šansi svojim trudom i vještinom iskoristila za zemlju, a ne po tome kako lijepo priča, udvara se narodu i kakve dobre namjere ima.

Možda ćemo po pitanju Haaga ponovno doći u situaciju da biramo – da li idemo svojim putem u pustinju ili u Europu. Ja sam za Europu.

Da naši ljudi ne bi odlazili u svijet, potrebno je da svijet dovedemo u zemlju.

Za pametnog čovjeka je svaki rat izgubljen već u samom startu.

 


Novo na Liberalu

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Dvije trećine HDZ-ovaca se slaže s izjavom da su imigranti najveća prijetnja europskoj kulturi...

Diplomatske nevolje: Kolinda i Plenković će teško naći u HDZ-u kadrove koji nisu ksenofobni

Društvo

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Most je pokrenuo inicijativu koju su već ranije pokretale i druge političke stranke. Njena jedina svrha je ubiranje jeftinih poena na dezinformiranju građana.

Voda, vodoopskrba i prava - umjesto rasprave o pravom problemu, širi se strah od privatnika

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Kako Trumpove carine utječu na poduzetnike najbolje pokazuje podatak da je mišljenje voditelja trgovine u SAD-u trenutno najpesimističnije u zadnjih 25 godina.

Amerikanci su svjesni da gube u trgovinskom ratu. Samo Trump još nije...

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Naslov koji polazi od pretpostavke da osoba ne može biti sekularist i vjernik u isto vrijeme, krajnje je pogrešan i manipulativan.

N1 televizija obmanjuje javnost: Sekularizam i ateizam nisu jedno te isto

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Analiza intervjua s kandidatom HSLS-a za predsjednika RH. Moram priznati da me u mnogim stvarima razočarao...

Kovač je po pitanju osobnih sloboda kao Dalija Orešković. Srećom, u ekonomiji je puno bolji

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Međunarodne korporacije imaju zaštitu LGBT prava u svome kodeksu, što je s tržišne strane posve razumljivo. To je razveselilo lijeve udruge koje posve nesvjesno slave kapitalizam.

Privatna korporacija kao posljednja linija obrane LGBT prava u Mađarskoj

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Hrvatska ima najviši PDV na putnički prijevoz među zemljama članicama EU, a možda i u cijelom svijetu.

Većina zemalja EU ukinula PDV na putnički željeznički prijevoz, Hrvatska nije među njima

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Porezna uprava je u 'ofenzivi' na ugostiteljske objekte na moru kaznila skoro dvije trećine ugostiteljskih objekata u koje je ušla. Što nam to govori o zakonima i porezima?

Jesu li lopovi ugostitelji ili je lopovska država?

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Pročitajte što će prvo napraviti ako osvoji vlast, što misli o sadašnjoj Vladi, hoće li pomilovati osuđenike koji trunu u zatvoru zbog marihuane...

Intervju s Dejanom Kovačem, kandidatom koji će predstavljati liberalnu Hrvatsku na ovim izborima

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Otkud tolika strastvena želja za porezima koji će 'opaliti po džepu' druge ljude, one s kojima ne dijelimo neku karakteristiku?

Neka susjedu crknu dvije!

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Prošlo je 5 godina kako je pokrenuo filantropsku inicijativu za poboljšanje uvjeta i bolju informatičku naobrazbu u hrvatskim školama...

Bakić obilježava 5. godišnjicu IRIM-a: ʼEdukacija je najveći izjednačavač prilikaʼ

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Ovo je jedan od najočitijih primjera uredničke manipulacije kako se neki hrvatski mediji trude ulizati vladajućima.

Manipulacija: U naslovu kažu da građani podržavaju Kujundžićeve poreze, a pitali su samo troje ljudi

VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: