Naslovnice najvećih hrvatskih tiskovina i najčitanijih portala prošli tjedan vrištale su o sve izglednijoj kandidaturi bivšeg hrvatskog premijera Zorana Milanovića na predsjedničkim izborima 2019. Iako to sve još treba uzeti s dozom rezerve, budući da su cijenjene novinarke najvećih mainstream medija informacije dobile od tajanstvenih i fantomskih "visokih izvora bliskih Zoranu Milanoviću", postoji mogućnost da se bivši premijer zaista kandidira kao najozbiljniji oponent HDZ-ovoj Kolindi Grabar-Kitarović. Uostalom, čovjek ima najdužu pretkampanju u povijesti jer je davnih dana portal N1 televizije krenuo s plaćenim člancima o njemu kao mogućem kandidatu i gurajući ga u ankete bez da se Milanović pojavio u javnosti.

Milanović je bio predsjednik najgore hrvatske Vlade u povijesti, što je uz lopovluk Sanaderovog HDZ-a i Plenkovićeve učmale "političke stabilnosti" bio stvarno jako, jako težak zadatak za postići. SDP i Milanović tih su godina učinili sve suprotno od onoga što je bilo potrebno da se uspori recesija i što prije postigne oporavak i rast, divljački podižući poreze, birokraciju, ulupavanjem milijardi u Uljanik i ostalo o čemu su kolege s ovog portala već dovoljno pisale objavljujući činjenice i čiste brojeve.

No, zašto je moguća kandidatura takvog političara za predsjednika dobra za Hrvatsku, za demokraciju po kojoj još uvijek kaskamo za razvijenijim državama i za političku arenu? Do prije par mjeseci činilo se da su Plenković i HDZ nedodirljivi i da se politička slika Hrvatske neće značajnije mijenjati godinama. Plenković i HDZ jesu Hrvatsku zaogrnuli u plašt "političke stabilnosti" koja održava status quo i sprječava bilo kakvu važnu strukturnu reformu, ali na izborima za Europski parlament karte su se opet ispremiješale. Iako se predsjednički izbori potpuno drugačiji oblik političke utakmice, rezultati i, prije svega posljedice rezultata EU izbora, jako će se preliti i na nadolazeće predsjedničke izbore.

Predsjednica Grabar-Kitarović bahato se i presamouvjereno prerano odredila za HDZ, odnosno promijenila je retoriku i politiku koju je provodila prijašnjih godina vrativši se pod skute svojoj stranci, kako bi joj Plenković i Jandroković dali puno povjerenje HDZ-a za novi joj mandat. Kao i bahati Plenković koji je s katastrofalnom listom kandidata išao u EU izbore smatrajući da im nitko nije ravan, tako je predsjednica procijenila da je HDZ najmoćniji ikada te će joj što ranije "vraćanje materi" omogućiti siguran novi mandat. No, dogodio se crni labud Vaso, dogodilo se da je dio birača ipak uključio mozak i odbio poslušnost HDZ-u, dogodio se izborni debakl HDZ-a. Dogodio se i Mislav Kolakušić kojem se naše vrsne ankete i bahati HDZ-ovci davali nikakve šanse.

Nakon toga, predsjednici se dogodio i Miroslav Škoro. Iako je teško vjerovati da će se Škoro kandidirati, ako ništa drugo, zbog svojeg zdravstvenog stanja, predsjednica je dobila nekoliko sijedih vlasi sve češćim spominjanjem njegovog čudnog imena od čudnih ljudi. I na koncu, ako joj se dogodi i Zoran Milanović, predsjednica bi uskoro mogla izgledati kao Jadranka Kosor ili će predsjedničin frizer dobro profitirati.

Shodno prethodnim događanjima, realna politička slika predsjedničkih izbora mogla bi izgledati tako da Milanović kao kandidat Bernardićevog oživjelog feniksa SDP-a uzme dobar dio glasova, Škoro kao mogući kandidat otrgne dobar dio desnih glasova Kolindi, Kolakušić uzme sve one Živi zid/Most/anarho-buntovne glasove, a tu će možda biti i Pernar sa svojom bojnom ispranih mozgova te sadašnja predsjednica ostane kratkih rukava.

No, Milanović je za SDP također dvosjekli mač. Kao što je jučer izjavila Ruža Tomašić, u slučaju drugoga kruga između Grabar–Kitarović i Milanovića, desnica i dobar dio razumnijih glasača glasovat će kontra Zorana Milanovića. Tu su i oni analitičari, poduzetnici, kvaziliberali i ostali koji iako naveliko kritiziraju HDZ, u kritičnom trenutku znaju tko im pomaže i s kim se najlakše dogovore ispod stola, to su oni koji vjeruju da je moguće reformirati HDZ.

Vlada Orešković – HDZ – Most dokazala je da je HDZ nemoguće reformirati u smjeru koji je dobar za pojedinca i za Hrvatsku... No, u svakom slučaju, kandidatura Milanovića je dobitak za Hrvatsku! Dok se god partija kolje, dok god nitko nije siguran na bilo kojim izborima, to je dobro za našu krnju demokraciju, za naš ortački kapitalizam koji ne dopušta tržišnu ekonomiju i jednake uvjete za sve. To je dobro i za liberale jer svako urušavanje ovakve stabilnosti, koja znači hranjenje uhljeba novcima poreznih obveznika dok balon ne pukne, znači približavanje slobodi.