Predsjednički izbori u Slovačkoj zanimljivi su iz više razloga. Prvo, stvorila se nova politička opcija koja je vrlo brzo postala najjača politička sila u zemlji. Usprkos raznim pričama kako je liberalizam oslabio, ta nova politička snaga upravo dolazi iz liberalnog ideološkog miljea.

Zuzana Čaputova, pravnica i ekološka aktivistica, nedavno je osnovala stranku Progresivna Slovačka. Riječ je o socijalno-liberalnoj stranci koja se prvenstveno bori protiv desnog populizma i konzervatizma u društvenim pitanjima, za osnaživanje pravne države i jednakost građana pred zakonom. Ona je uz pomoć konzervativno-liberalne stranke Sloboda i solidarnost (SAS) ostvarila nadmoćnu prednost pobijedivši relativnom većinom s 46 posto glasova u prvom krugu. U drugom krugu će odmjeriti snage s Marošem Šefčovičem, kandidatom Socijaldemokratske stranke koji je osvojio 18 posto. Iako se u drugom krugu uvijek može dogoditi iznenađenje, ipak je najvjerojatnije da Čaputova neće prokockati toliku prednost te da će 30. ožujka postati nova predsjednica Slovačke.

Primjećujete da su iz igre ispali desničari, što je pomalo čudno za Slovačku, poznatu po konzervatizmu. Marian Kotleba, bivši guverner regije Banska Bystrica i sadašnji predstavnik u parlamentu iz redova stranke Kotleba - Naša Slovačka osvojio je tek 10 posto glasova. To je stranka koja se zalaže za izlazak iz EU i NATO-a, odbacivanje eura i vraćanje slovačke nacionalne valute, zabranu imigracije, protiv životnog partnerstva za LGBT građane, žele ukinuti kamate na kredite i nacionalizirati banke. Pretpostavljam da shvaćate, to je slovački Živi zid u principu, samo što su ovi otvoreno naklonjeni fašizmu jer neki istaknuti članovi stranke javno hvale vođe režima koji je tijekom Drugog svjetskog rata u Slovačkoj provodio diskriminatorsku i genocidnu politiku nacista prema Židovima.

Dakle, desni populizam je poražen u jednoj istočnoeuropskoj zemlji. Ovo je vrlo bitan moment jer mislim da pokazuje jedan trend koji će se nastaviti. Nakon velike imigracije muslimanskog stanovništva u Europu, populisti i skriveni fašisti dobili su svojevrsni "vjetar u leđa" koji im je pomogao da, uz pomoć mašinerije lažnih vijesti o imigrantima, na brzinu osvoje neke pozicije u parlamentima diljem EU. Ali taj se balon ispuhao. Vrijeme je prošlo, građani su shvatili da iza tog "straha" i fobije od drugačijih ne stoji ništa doli želja za povratkom nekih starih, davno pokopanih ideja koje su iznimno totalitarne i ne nude ništa dobro i novo za 21. stoljeće.

Ali samo zato što su desničari ispali iz utrke za predsjednika, ne znači da se njihove ideje ne koriste u predsjedničkoj kampanji. Glavna tema ovih izbora su LGBT prava jer je najpopularnija kandidatkinja Zuzana Čaputova iznimno progresivna (za slovačke prilike) po tom pitanju i želi ne samo legalizirati gay brak, već i pravo za istospolne parove da udomljavaju i posvajaju nezbrinutu djecu. Za to se uhvatio njezin protukandidat Šefčovič koji ističe svoju brigu za "kršćanske vrijednosti" pa se protivi bilo kakvim zakonima koji bi štitili prava istospolnih parova ili ih izjednačili s ostalima. Čaputovu je prozvao da forsira jednu "ultraliberalnu agendu" za Slovačku i usporedio drugi krug izbora s referendumom o pitanjima LGBT prava.

"Ne možemo podržati bilo kakve daljnje korake za građansko partnerstvo jer to bi bilo u suprotnosti s našim kršćanskim vrijednostima", rekao je Šefčovič, inače kandidat Socijaldemokratske stranke. SOCIJALDEMOKRATSKE! Dakle, ljevičari protiv LGBT prava i bračne ravnopravnosti, ljevičari se pozivaju na kršćanske vrijednosti u strahu od "ultraliberalne agende". Nevjerojatno.

Socijaldemokrati su inače na čelu koalicijske vlade koju su nakon izbora 2016. sastavili skupa s nekim desnim strankama. Ali ovi izbori mogli bi vrlo lako postaviti jedan potpuno novi odnos snaga na slovačkoj političkoj sceni, čak izgleda da se to već dogodilo i prije drugog kruga. Nova stranka, Progresivna Slovačka, postaje u suradnji s konzervativnim liberalima najjača politička stranka pa bi nagodinu, na parlamentarnim izborima, moglo doći do velikih iznenađenja i konačno liberali preuzeti vlast.

Hoće li se to dogoditi, ovisi samo o tome hoće li Čaputova biti dosljedna u svojim politikama i nakon što stupi na predsjedničku dužnost te hoće li u budućnosti njeni socijalni liberali moći i dalje surađivati s konzervativnim liberalima koji su treća politička snaga u parlamentu. U Hrvatskoj bi to zbog prevelikih svjetonazorskih razlika i prvenstveno pogleda na bivši jugoslavenski režim, velikih osobnih animoziteta bilo nemoguće, ali Slovaci pokazuju da se lijevi i desni liberali mogu vrlo lako dogovoriti.