Večernji list je u svome stilu danas objavio "veliku vijest" o "znanstvenicima na meti govora mržnje". Strašna priča - ljudi samo rade svoj posao, žele nam pomoći iz filantropskih pobuda, a javnost ih obasipa negativnim komentarima na društvenim mrežama. Oni to nazivaju "govor mržnje".

Već na prvi pogled jasno je da nije riječ o "znanstvenicima" općenito, nisu se Hrvati odjednom pobunili protiv "znanosti" kao što to Igor Rudan i Večernji list žele prikazati. Riječ je o izabranim šarlatanima koji prisvajaju "znanost" kao nešto što se poistovjećuje s njima i isključivo njima osobno, frustriranima očito zato što stvari ne idu onako kako su oni priželjkivali. To su ljudi, naposljetku, koji jako vole biti u centru pažnje javnosti i dijeliti svoje mudre savjete, ali ne podnose kritiku. Kritiku na svoje šarlatanske izjave (kojih stvarno ima previše) shvaćaju kao govor mržnje. Jer su nezreli.

Ti ljudi su još prije godinu dana uživali golem ugled u našem društvu. Barem neki od njih (oni za koje smo dotad znali, neki su stvorili ime isključivo zahvaljujući koroni). Na primjer, Igor Rudan i Igor Štagljar - svi smo, manje-više, o njima imali jako visoko mišljenje i bili smo ponosni što su iz Hrvatske. Momci su uspjeli pokazati kako netko može u roku par mjeseci srozati vlastiti ugled "from hero to zero". Ovo je baš školski primjer.

Što se dogodilo? Mislim da su mediji krivi. Mediji poput Večernjeg lista i N1 televizije, za koje sam osobno prije korone imao prilično dobro mišljenje i smatrao sam ih umjerenima i objektivnima (izuzev pojedinih kolumnista, poput Jurasićke koja je uvijek bila ekstremna). Početkom koronakrize, medijske kuće kao da su se povampirile zauzevši najekstremniju moguću poziciju: zatvori sve, zaključaj sve, zabrani sve, kažnjavaj, opali po džepu... Samo to, svaki dan - cijeli dan. Očito je da medijske korporacije imaju neki žešći interes u lockdownu i drugim voodoo mjerama jer u protivnom ne bi baš tako nastupale. Za drugu stranu u mainstream medijima jednostavno više nije bilo mjesta.

Takvi mediji, s interesom da se uvede vječni i što žešći lockdown, tražili su "znanstvenike" koji će biti tu uvijek kad treba potvrditi njihove stavove, čisto da bi novinari imali "pokriće". Kad imate neki zahtjev prema vladi - a oni ga sada imaju non-stop - puno ozbiljnije zvuči kad napišete "Ugledni znanstvenik traži to i to" nego da piše "ja, novinar tražim to i to". Zato će novinari tražiti isključivo one "ugledne znanstvenike" koji će potvrditi njihove zahtjeve i reći ono što oni žele reći. I našli su takve - našli su desetak totalnih šarlatana, jako željnih medijske pažnje i slave, koji su u tome vidjeli svoj trenutak da zablistaju i napokon ostvare svoje snove - da postanu narodni heroji.

Naučili smo, tako, da ti znanstvenici, koje smo prije korone jako cijenili i za koje smo vjerovali da su iznimno inteligentni i ozbiljni ljudi, nisu ništa drugačiji od bilo kojeg djeteta kojem kažete: "Danas ćeš ti biti glavni, biraj što želiš". Ovi su se skroz polakomili, proradio u njima božji kompleks, neki od njih su javno iznosili svoje teorije kako će organizirati društvo na par-nepar, kako će nam određivati što ćemo i kada smjeti raditi, i ozbiljno su vjerovali da će društvo tako, po njihovim naredbama, funkcionirati.

Ne može me nitko više uvjeriti u ozbiljnost jednog Đikića koji je pristao iz Njemačke javljati se SVAKODNEVNO hrvatskoj javnosti s poslanicama u kojima se svađao sam protiv sebe, često pobijajući vlastite teze koje je iznio u poslanici dva tjedna ranije. Mediji su rekli: "Treba nam lockdown, moramo pritisnuti vladu" i zvali su Đikića svaki dan, rotirajući se međusobno - jedan dan N1, drugi dan RTL, treći dan Nova, četvrti HRT... I tako u krug, puna dva mjeseca. Koja bi normalna osoba pristala tako raditi svakodnevno budalu od sebe kao Ivan Đikić?

Sad nastaju problemi jer naši šarlatani su shvatili da su prevareni. Nisu uspjeli uvjeriti nikoga ni u što, danas u Hrvatskoj imate definitivno više korona skeptika nego na početku koronakrize, prije medijske kampanje. A o lockdown skepticima da ne pričam. Šarlatani su mislili ovako: "Mi ćemo konstantno tražiti njihovo zaključavanje, da im se zabrani rad i da ih se osiromaši, a oni će onda biti sretni i nama zahvalni što smo ih spasili od sigurne smrti". No, ovaj drugi dio plana se izjalovio. Iz nekog razloga Hrvati nisu bili presretni slušajući tolike zahtjeve za njihovim zaključavanjem, pogotovo kad oni dolaze od ljudi koji se na društvenim mrežama hvale fotografijama na kojima krše mjere praktički pri svakom posjetu ovoj zemlji.

Kako to? Zašto ljudi nisu popušili tako uvjerljivu priču? Možda bi u nekoj drugoj zemlji to prošlo, možda su druge zemlje imale uvjerljivije "znanstvenike" ili novinare pa im je lakše prošlo? U Hrvatskoj očito nije, ne prolazi.

I sad su prevareni znanstvenici, umjesto da okrive prave krivce - a to su urednici u korporativnim medijima koji su ih iskoristili - ljuti na građane; na javnost koja nije popušila. Zašto niste popušili, zašto im niste povjerovali da je vaš spas u vašem zaključavanju? O, zašto? Vi ste krivi. Ako im niste povjerovali, znači da širite mržnju.

To je za njih govor mržnje. Ovo što ja sada pišem je u njihovim očima govor mržnje. Sasvim logično, već smo zaključili da kod nas svatko "govor mržnje" definira kao govor koji je kritičan prema njegovom radu. Plenković je za govor mržnje optužio oporbene političare koji kritiziraju njegov rad, pa zašto onda ne bi i Rudan, Đikić i Štagljar za govor mržnje optužili svakog kritičara njihovih fenomenalnih ideja o zaključavanju stanovništva?

Govor mržnje, prema definiciji Europskog suda za ljudska prava, mora biti usmjeren prema nekoj osobi ili skupini ljudi "zbog njihove rasne, nacionalne, etničke, spolne, dobne, vjerske ili seksualne pripadnosti". Baš me zanima u koju skupinu Večernji list svrstava svoje znanstvenike kad je kritiku prema njima opisao kao govor mržnje.

Predrag Rajšić, sveučilišni profesor ekonomije u Kanadi i povremeni kolumnist na Liberalu, pokušao je Rudanu objasniti što je znanstveni pristup:



"Mržnja kao motiv je samo jedno moguće objašnjenje. U duhu znanosti bi bilo ispitati ostale moguće hipoteze koje bi mogle objasniti ovakvo ponašanje naroda. Na primjer, mogli biste usporediti karakteristike i ponašanje znanstvenika koji nisu bili izloženi tome što vi nazivate govorom mržnje. Ima još puno znanstvenika koji danonoćno rade svoj posao i komuniciraju svoje spoznaje s drugima. Moja teorija je da se objašnjenje krije u onome što se na Zapadu zove 'policy implications' koje određeni znanstvenici izvlače iz znanstvenih podataka. Policy implications ne slijede same po sebi direktno iz podataka i nisu objektivne."

Rudan mu se samo zahvalio na razmišljanju, ali ne čini se baš da je pokušao razumjeti što mu je Predrag rekao. Kao što nije shvatio ni prvi put kad mu je Predrag to isto pokušao objasniti, još prije godinu dana. Znanstveni pristup problemu nekim našim znanstvenicima očito nije poznat. Puno lakše je jednostavno sve svoje neistomišljenike, kao i one koji ne pristaju na rješenja koja uključuju oduzimanje njihovih prava, optužiti da su mrzitelji.