Irska populacija je do kraja prošlog stoljeća bila izrazito homogena. Većina stanovništva imala je vrlo sličnu pozadinu, vrlo malo ili ništa iskustva van zemlje i prosjek je bio obrazovno slab. To je rezultiralo slabom ekonomskom situacijom, čestim krizama i velikim emigrantskim valovima. Irska je među nacijama s najvećim udjelom emigranata u svijetu. Irci, koji su najčešće odlazili u Veliku Britaniju ili SAD, u tim su zemljama u pravilu postajali poslovno vrlo uspješni.

Takva situacija počela se mijenjati krajem prošlog i početkom ovog stoljeća, kad se zemlja ekonomski oporavljala dobrim dijelom zahvaljujući povratnicima. Pokazalo se da su Irci s radnim iskustvom u drugim zemljama po povratku u Irsku bili u prosjeku 10 posto produktivniji od ostalih stanovnika Irske. Osim toga, ulaskom zemalja Nove Europe u Europsku uniju otvorila su se vrata irskom gospodarstvu. Irska ima veliku prednost samim time što je riječ o engleskom govornom području, a u zemljama istočne Europe uči se engleski kao prvi strani jezik. Dolaskom Poljaka, stanovnika baltičkih zemalja, a kasnije Rumunja i Bugara, irsko gospodarstvo je dobilo snažan vjetar u leđa.

Iako je kriza 2008. godine snažno pogodila Irsku pa se val useljavanja zaustavio, a pokrenut je novi val iseljavanja koji će trajati skroz do kraja 2012. godine, njihova imigrantska politika bila je snažan kotač razvoja i izlaska iz krize. Od 2013. godine do danas svake godine raste imigracija i ona godišnje seže od 50.000 do 100.000 ljudi. Irska je slična Hrvatskoj (4,8 milijuna stanovnika). Zamislite da svake godine u Hrvatsku dođe raditi preko 50.000 novih imigranata, ali ne samo preko ljetne sezone na moru, već za stalno. Irska je od razrušene ekonomije u samo 6 godina postala treća najbogatija zemlja svijeta (ako gledamo prema BDP-u per capita i ne računamo mikrodržave s manje od milijun stanovnika) i prva u Europi po kupovnoj moći. Nedavno sam pisao kako je to dokaz da politika štednje i privlačenja stranih investitora funkcionira odlično u praksi, ali ne smijemo zaboraviti na doprinos imigracije bez koje "irskog čuda" sigurno ne bi bilo.

A kakva je to imigrantska politika Republike Irske? Kako piše Irish Times, Irska zapravo nema imigrantsku politiku, odnosno nikakve posebne regulacije osim onih koje zahtijeva Bruxelles. Prepuštanje pitanja imigracije tržištu i minimiziranje socijalne države doveli su do toga da u Irsku dolaze pretežno školovani migranti iz drugih zemalja. Dogodila se pozitivna selekcija. Preko 80 posto imigranata u Irskoj ima završenu barem srednju školu, a gotovo polovina su visokoobrazovani. To je uvelike pomoglo u konkurentnosti irskog gospodarstva pa se Irska od 2010. do 2018. popela s 29. na 23. mjesto na ljestvici globalne konkurentnosti Svjetskog ekonomskog foruma.

Ovo nije tek zasebni primjer nego pravilo. Društva s većom raznolikošću radne snage i njihovih kulturnih i obrazovnih pozadina ostvaruju bolje ekonomske rezultate. Dinamična tržišta trebaju nove radnike i obično im nije dovoljan bazen domaćeg tržišta rada, što znači da rastuća gospodarstva konstantno trebaju nove imigrante. Ovo bi trebala biti lekcija za Hrvatsku i još jedan podsjetnik na ono što često ponavljam: ako se stvarno želimo razviti i prosperirati, morat ćemo prihvatiti veliki broj stranih imigranata. I nećemo imati previše izbora, to će biti ljudi iz znatno siromašnijih zemalja od naše. Ali ako tržište bude provodilo selekciju, bit će to pozitivna selekcija pa će doći oni bolje obučeni, obrazovani ili stručniji koji će učiniti naše gospodarstvo konkurentnijim i produktivnijim. Baš kao u Irskoj, takva imigracija ne dovodi do pada cijene rada, već povećava cijenu rada i kreira još više novih radnih mjesta iz čega domaće stanovništvo može samo profitirati.