Novi Zeland kani uspjeh zemlje mjeriti na drugačiji način te je tamošnja vlada lijevog centra nedavno predstavila svoj tzv. "proračun blagostanja" u kojemu su kao novi prioriteti postavljeni: mentalno zdravlje, borba protiv siromaštva djece i obiteljskog nasilja te protiv beskućništva, objavio je RTL.

RTL-ova novinarka Andreja Zapčić čini se fascinirana tom najavom novozelandske premijerke Jacinde Ardern pa se pita može li i Hrvatska to postići. Pitala je neke "stručnjake", npr. radikalnu ljevičarsku aktivisticu Sanju Kovačević koja je, naravno, nabrojala niz "problema koji su zajednički kapitalističkom svijetu". Vjerojatno misli da u Venezueli, Kubi ili Sjevernoj Koreji nema urušenog mentalnog zdravlja, siromaštva i obiteljskog nasilja, budući da tamo nema kapitalizma.

Taj članak, pun besmislenog divljanja radikalnog proleterijata, podijelio je i Zoran Šprajc (ili tko god upravlja njegovom osobnom stranicom na Facebooku) koji se također pita - kad će Hrvatska to učiniti.

Odgovor je vrlo jednostavan: i Hrvatska ima takav proračun. Da, nećete vjerovati! I naša Vlada, prilikom svakog donošenja proračuna, ističe manje-više iste stvari (pogotovo u predizborno vrijeme): socijalno osjetljiv proračun i slično. To što naši političari još nisu evoluirali u prodavanju jeftinih priča do tog nivoa da trabunjaju o mentalnom zdravlju i feminizmu ne znači da ne mogu i oni to isto raditi, već da je Hrvatska u puno većim problemima od Novog Zelanda.

Prenijet ću ukratko sa Facebook statusa Ivana Bertovića koji je u par crta jasno objasnio neke stvari:

- Novi Zeland je na Indeksu ekonomskih sloboda na 3. mjestu u svijetu, a Hrvatska je na 86. mjestu.
- Novi Zeland je na Indeksu lakoće poslovanja na 1. mjestu, a Hrvatska je 58.
- Novi Zeland ima BDP po stanovniku 42.941 dolara, a Hrvatska 13.295 dolara.

Nakon nekoliko mandata vlade desnog centra (koalicija konzervativaca i liberala), Novom Zelandu ide toliko dobro da njihova aktualna vlada može sada činiti skoro što poželi.

Prije dvije godine na izborima pobijedila je Nacionalna stranka (konzervativci), ali liberali nisu prešli prag pa su konzervativci ostali bez koalicijskog partnera. Samostalno nisu mogli sastaviti vladu, a nisu htjeli ići u koaliciju s desnim populistima koji su prvi put ušli u parlament.

I tu se pojavila Jacinda Ardern, bivša DJ-ica i liderica Laburističke stranke kojoj koaliranje s krajnjom desnicom ne predstavlja nikakav problem. Dakle, Novi Zeland nema "vladu lijevog centra" kako je RTL napisao, već lijevo-ekstremnodesnu vladu. Nešto kao kad bi u Hrvatskoj koalirali SDP i NHR Brune Esih i Zlatka Hasanbegovića.

Ova novozelandska vlada je loša, ali pozitivno je to što ne može previše pokvariti. Priče o borbi protiv klimatskih promjena, "mentalnom zdravlju", feminizmu i slično, stvari su koje lijepo zvuče u javnosti. Ali to je sve. Ono što vam RTL neće reći, to je da je ista ta vlada, kao jednu od svojih prvih mjera, nametnula ozbiljna ograničenja na imigraciju koja su pogodila novozelandsko gospodarstvo.

Budući da su u NZ parlamentarni izbori svake 3 godine, Ardern mora smišljati lijepe priče da bi osvojila još jedan mandat, što joj neće biti lak zadatak. Ali poanta je, nadam se da shvaćate kakvim nebulozama nas pojedini mediji truju i kakve luđačke usporedbe šire u javnost.

Hrvatska već ima "proračun blagostanja" - ako pitate našu vladu. Ali i novozelandski "proračun blagostanja" je takav zato što ga je tako nazvala vlada Novog Zelanda.