Bolsonaro - fašist ili posljednja nada za Brazil?

14.1.2019.
ČITATELJI OCIJENILI
5

Kad je preuzeo vlast, lijevi mediji su ga predstavljali kao brazilskog Donalda Trumpa i najveću prijetnju svjetskoj stabilnosti, a desni kao posljednju nadu za Brazil. I jedni i drugi su u pravu.
PIŠE: MARIO NAKIĆ

Bolsonaro - fašist ili posljednja nada za Brazil?

Kad je preuzeo vlast, lijevi mediji su ga predstavljali kao brazilskog Donalda Trumpa i najveću prijetnju svjetskoj stabilnosti, a desni kao posljednju nadu za Brazil. I jedni i drugi su u pravu.
PIŠE Mario Nakić

Pobjeda desnog populista Jaira Bolsonara u listopadu na predsjedničkim izborima u Brazilu izazvala je prilično veliku prašinu u medijima diljem svijeta. Komentari su striktno podijeljeni. Lijevi mediji su ga proglasili krajnjim desničarom, fašistom i maltene vragom, a desni i oni okrenuti ekonomskim pitanjima - jedinom nadom za spas Brazila.

Namjerno nisam htio komentirati Bolsonara odmah nakon izbora, htio sam pustiti malo da vidim kako će se stvari razvijati, ali moram priznati da su i lijevi i desni mediji bili u pravu.

Riječ je o desnom populistu, vrlo ekstremistički nastrojenom u mnogim društvenim pitanjima. Dugo godina je bio član Kršćanske demokratske stranke da bi prije dvije godine prešao u Socijalno-liberalnu stranku, koja u Brazilu također predstavlja desnicu. On ju je učinio još malo više ekstremnom nego što je bila. Iako za sebe tvrdi da je "tek obični konzervativac", ovo su neke od njegovih čuvenih izjava pa sami prosudite:

"Osim Brazila, iznad svega, budući da smo mi kršćanska zemlja, može biti samo Bog. Bog iznad svih! Ovo nije mala priča o sekularnoj državi, ovo je priča o kršćanskoj državi. I ako se manjina tome protivi, neka se odseli."

"Učinimo da Brazil bude zemlja za većinu, a ne za manjinu. Manjine se trebaju nakloniti većini. Zakoni trebaju štititi većinu, a ne manjine. Manjine se moraju prilagoditi ili jednostavno nestati."

"Ne bih nikada dao ženi istu plaću kao muškarcu, premda ima i konkurentnih žena."

"Ne bih mogao voljeti dijete da znam da je homoseksualac. Neću glumiti licemjera. Radije bih da mi sin pogine u nesreći nego da mi se pojavi s drugim muškarcem. Za mene, bio bi mrtav."

To su samo neki od primjera po kojima možete vidjeti da ima neke totalno antiliberalne stavove. Javno je izjavio i da podržava neke diktature. Ovakve stvari mogu zalediti ljudima krv u žilama. Amerikanci ga uspoređuju s Donaldom Trumpom, vjerojatno zato što je Bolsonaro fan Donalda Trumpa, ali oni malo upućeniji u stanje u Brazilu kažu da ima puno više sličnosti s filipinskim predsjednikom Rodrigom Duterteom. Podsjetimo, to je onaj lik koji provodi genocid nad korisnicima i dilerima droge u svojoj zemlji.

Kako se dogodilo da Brazilci izaberu takvog čovjeka za predsjednika? Odgovor je vrlo jednostavan - 12 godina lijeve vlade učinilo ih je očajnima. Brazil je ekonomski pao vrlo nisko, gotovo na razinu Argentine. Pogledajte kako se kretao BDP per capita (prilagođen kupovnoj moći) tijekom zadnjih 10 godina, u usporedbi s Hrvatskom i Panamom (Panamu sam uzeo kao primjer iz Latinske Amerike jer ta zemlja bilježi posljednjih godina najveći rast BDP-a u toj regiji).



Tijekom dva mandata Dilme Rousseff, komunističke revolucionarke u mladosti i kasnije predvodnice socijaldemokratske Radničke stranke, u Brazilu je povećan javni dug, nezaposlenost i kriminal. Godinama su se organizirali prosvjedi diljem zemlje, a česti su bili i štrajkovi radnika u prosvjeti i zdravstvu. Socijalisti su vodili vrlo protekcionističku ekonomsku politiku "štiteći" domaću proizvodnju od uvoza pa je po visini carinskih tarifa Brazil najgori u Latinskoj Americi. Naravno da takva politika nije pomogla Brazilcima da bolje žive, već naprotiv, učinila ih je još siromašnijima.

I onda je Bolsonaro prešao u Socijalno-liberalnu stranku i promijenio vlastiti imidž u ekonomskog liberala kako bi se suprotstavio socijalistima. Pred izbore počeo je pričati o potrebi privatizacije javnog sektora, oslobađanja tržišta, ukidanja pojedinih carina i poreza te reformi mirovinskog sustava. Njegov glavni adut bio je antikomunizam koji jako voli isticati.

Iako njegova politička povijest ne ide tome u prilog, zbog novije retorike u lijevim medijima je zaradio epitet neoliberala. To je za njih, prema knjizi Naomi Klein, svatko tko se zalaže za privatizaciju državnih poduzeća, manje poreze i slobodnije tržište, odnosno svatko tko se zalaže za ekonomski liberalizam. Nisam siguran jesu li to stvarno stvari koje će on napraviti ili je samo nabacio takvu retoriku da bi pridobio glasove, ali u svakom slučaju mu je pomoglo da pobijedi na izborima. Brazilcima je dosta socijalizma i htjeli su nekoga tko će predstavljati najveću suprotnost onome što ih je dovelo u ovakvu situaciju.

Zbog tvrdih konzervativnih stavova u društvenim i prilično liberalne retorike u ekonomskim pitanjima, neodoljivo podsjeća na bivšeg čileanskog diktatora Augusta Pinocheta. Pinochet je nasilno preuzeo vlast vojnim pučem 1973. godine i vladao autoritarno, nedemokratski skroz do 1990. U tom razdoblju mnogi Čileanci su protjerani ili progonjeni zbog nepodobnih političkih stavova, u početku su proživjeli i veliko siromaštvo, ali politika slobodnog tržišta je pokazala rezultate od 1980-ih nadalje. Danas je Čile, dobrim dijelom upravo zahvaljujući reformama koje su proveli Chicago boysi za vrijeme Pinocheta, najrazvijenija zemlja Latinske Amerike (vjerojatno će ga tijekom sljedećih godina Panama prestići jer ona ima sada uvjerljivo brži rast i već mu je za petama).

Još je interesantnije, i vrijedi ponoviti, da je Čile od 1973. do 2000. godine od najsiromašnije zemlje Latinske Amerike postao najbogatija. Koliko je ekonomski razvoj utjecao na život stanovnika možda najbolje kazuje podatak da se Čileancima od 1961. do danas prosječni životni vijek produžio za punih 25 godina, što je uz Singapur najveći napredak u svijetu.

Ako uzmemo u obzir ove činjenice, onda se mora priznati da ovakav izbor Brazilaca možda i nije loša stvar, pogotovo na duge staze. Ipak, treba još pričekati pa vidjeti hoće li Bolsonaro uopće provesti ekonomske reforme u Brazilu, onakve kakve je proveo Pinochet u Čileu. Investitori su optimistični, što se može vidjeti po brazilskoj burzi čiji je indeks od početka studenog prošle godine, dakle od njegove pobjede do danas, porastao za 6 posto, što je nakon Indije najveći burzovni rast u zadnja dva mjeseca. Forbes piše kako investitori očekuju puno od novog predsjednika, a Wall Street Journal je njegov izbor izabrao najvažnijom pobjedom u prošloj godini. Svjetska banka predviđa Brazilu konačno ekonomski rast, i to 2,4 posto u ovoj i 2,7 posto u sljedećoj godini.

Odmah nakon što je preuzeo vlast, jedna od prvih odluka bila mu je legalizacija oružja za građane. To podržavam. Brazilci imaju velike probleme s kriminalom i u takvoj situaciji sasvim je razumno omogućiti građanima, koji to žele, da što lakše dođu do vatrenog oružja i da se mogu sami obraniti od svakog napada ili pokušaja pljačke. U isto vrijeme, pojačao je vojsku i policiju baš zbog toga kako bi pokazao da je spreman uhvatiti se u koštac s kriminalom.

Zbog njegovih nimalo pristojnih niti tolerantnih izjava o homoseksualcima nastao je strah među LGBT zajednicom, ali ipak mislim da po tom pitanju neće biti problema jer u Brazilu je istospolni brak legalan i zakonom zaštićen još od 2010. po odluci Ustavnog suda. To je, dakle, pravosudna, a ne politička odluka pa ni predsjednik ne može na nju nikako utjecati. Ista stvar je i kod sekularizma, pa i kod prava žena. Njegovi osobni stavovi su jedno, a drugo je što on, kao predsjednik, uopće može napraviti. Da bi umanjio ljudska prava manjinama ili ženama, morao bi ukinuti Ustavni sud i proglasiti diktaturu, a to ni Brazilci niti svijet ne bi mirno gledali.

Od Bolsonara najviše se očekuje da djeluje u ekonomskoj politici, da napravi potrebne promjene i da se država obračuna s kriminalom. Jasno je da on nije liberal i nema puno veze s liberalizmom, u mnogim pitanjima je čak antiliberalan, ali svejedno treba pričekati i vidjeti kako će se stvari odvijati jer možda baš ovakav predsjednik može učiniti najveću i najmnogoljudniju zemlju Latinske Amerike gospodarskom silom.

 



Novo na Liberalu

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Kad bi Hrvatska bila Finska...

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Novo pravilo: Tko misli da je potplaćen, neka da otkaz i nađe nekoga tko će ga plaćati više!

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Divjak je produžena ruka Ribićevog sindikata, a HNS je uvijek bio stranka posebnih interesa

Zanimljivosti

PIŠE: MARIO NAKIĆ

I robot-policajac je, na kraju krajeva, i dalje policajac.

Žena zatražila pomoć od policijskog robota, on joj odbrusio da mu se makne s puta pa zapjevao

Zanimljivosti

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Tko je Abiy Ahmed, etiopljanski premijer koji je osvojio Nobela za mir?

Škola

PIŠE: MARIO NAKIĆ

6 stvari koje je Marx htio ukinuti (osim privatnog vlasništva)

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Hrvatska opet živi u devedesetima

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Usporedili smo udio godišnje učiteljske plaće u BDP-u po stanovniku RH s drugim zemljama Europske unije.

Jesu li učitelji u Hrvatskoj potplaćeni i nedovoljno cijenjeni? Postoji način da to provjerimo...

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Koji je smisao školstva?

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Pokušao je objasniti kako su ga kritičari pogrešno interpretirali pa se uspio još više zakopati.

Kovač nastavlja nizati gluposti: Ekonomski suverenizam, trgovina i iseljavanje

Ekonomija

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Unatoč blagom poboljšanju, Hrvatska je na Indeksu svjetske konkurentnosti najgora članica EU

Škola

PIŠE: LUDWIG VON MISES

Iz knjige 'Liberalizam' (1927), odlomak: Liberalizam i političke stranke

Ludwig von Mises o politici: Zašto liberalne stranke gube

VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: