Otkako je američki predsjednik Donald Trump u svome inauguracijskom govoru 2017. rekao kako će "Amerika postati veličanstvena kroz protekcionizam", to je teza koju sve češće čujemo u svjetskoj politici i medijima. Nevjerojatno je kako nešto tako pogrešno i što se lako može pobiti, može postati tako popularno i općeprihvaćeno kao neupitno, kao nešto što se podrazumijeva samo po sebi.

Sličnu tezu ponovio je Branimir Bunjac, saborski zastupnik Živog zida u jednom gostovanju na Z1 televiziji, kada je rekao da su "sve razvijene države svoj razvoj postigle zahvaljujući protekcionizmu" te je zaključio da je "protekcionizam put u prosperitet". Nedavno sam i ja dobio novinarska pitanja kolege s Al Jazeere koji je pisao članak o protekcionizmu u državama Balkana (ne znam kad će i hoće li biti objavljen) i njegova su pitanja bila u stilu: "Protekcionizam je moderan, razvijene države ga uvode. Kad će i naši političari?" kao da balkanske države već sada nemaju dovoljno (i previše) protekcionističkih politika na snazi.

Ali umjesto filozofiranja, ja više volim konkretne statističke brojke i znanstvene činjenice. Ako protekcionizam vodi u prosperitet, to bi značilo da slobodna međunarodna trgovina (slobodni uvoz robe i usluga iz drugih zemalja) vodi u siromaštvo. Pogledajmo listu 20 država koje uvoze najviše robe i usluga po stanovniku.

Ako s gornjeg popisa izbacimo mikrodržave s manje od milijun stanovnika jer one po svojoj prirodi moraju uvoziti puno (nemaju mogućnosti da proizvode baš sve što im je potrebno za život), koje države uvoze najviše po stanovniku? Singapur, Švicarska, Nizozemska, Norveška i Danska. Čak i ako izbacimo Singapur, koji unatoč brojnosti stanovništva nema geografske uvjete i nikakve prirodne resurse potrebne za poljoprivrednu i drugu proizvodnju bez uvoza sirovina, opet nam ostaju na samom vrhu države s dosta zemljišta i prirodnih resursa.

Ako pogledamo listu zemalja s najbogatijim stanovništvom i najboljim životnim standardom - prema BDP-u po stanovniku - i ako s te liste izbacimo mikrodržave - onda ćemo vidjeti da su države koje najviše uvoze ujedno i najbogatije u Europi.

Da je protekcionizam put do prosperiteta, onda najbogatiji ne bi uvozili, već bi štitili svoju industriju i na granicama postavili velika ograničenja za uvoz robe i usluga.

Ako pogledamo listu zemalja prema visini carina, vidjet ćemo opet iste te države na dnu liste, kao one s najnižim carinama, od kojih ih neke uopće nemaju. Singapur nema carine na uvoz robe, a Norveška i Švicarska su "zaštitile" samo nekoliko poljoprivrednih proizvoda (zbog poljoprivrednog lobija koji je svuda, pa tako i kod njih, izrazito snažan i utjecajan).

Dakle, protekcionizam ne može biti put do ekonomskog uspjeha i prosperiteta, upravo suprotno. Slobodna međunarodna trgovina vodi u prosperitet.

To nam pokazuju i rezultati nedavne američke protekcionističke politike. Iako je Trump uveo hrpu novih carina i povećao neke stare, uvoz SAD-a iz Kine se povećao, što znači da građani SAD-a i dalje potražuju uvoznu robu. Carine mogu naštetiti trgovini, odnosno prvenstveno kupcima koji zbog njih plaćaju više za željenu robu i usluge, ali dok god kupci žele kupovati uvoznu robu - demokratska i slobodna država ih u tome ne može spriječiti. A zašto bi to uopće radila, osim ako želi nauditi vlastitom stanovništvu?