Večernjak piše da Švedska, navodno, ʼštedi kisik na starcimaʼ. Evo koliko u tome ima istine...

Večernji list je prije 3 dana objavio članak bombastičnog naslova "Švedski protokol za koronu: Nema kisika za starce! Dajte im morfij". Članak je izazvao veliku pažnju hrvatske javnosti i mnogi su ostali šokirani zbog navodne brutalnosti švedske države koja "štedi na kisiku za starije i namjerno ih pušta da umru". I to ne bilo kako, nego "u mukama, gušeći se".

"A onda je postalo službeno. Protokol liječenja starijih i bolesnih koji je stigao liječnicima navodi – uz ogradu da slučajeve treba promatrati individualno – da se pacijentu omogući ne liječenje, nego palijativna skrb. Za njih kisik nije propisana i korisna terapija, već je to – morfij. Parafrazirajući naslov filma braće Coen, nema kisika za starce."

Tvrde da je njihov sugovornik, Jon Tallinger kojeg opisuju kao "obiteljskog liječnika koji pod sobom ima domove za starije", "prvi objavio Protokol liječenja starijih i bolesnih" koji se, može se zaključiti iz teksta, zbog svoje brutalnosti skriva od javnosti. Zanimljivo, meni je trebalo svega par minuta da nađem dokument na internetu, na službenim stranicama švedske pokrajine Gavleborg. Možete ga skinuti ovdje (dokument je na švedskom jeziku, ali možete kopirati tekst pa prevesti u Google prevoditelju).

Sugovornici promijenili ime, prezime, struku i spol

Ukratko, nema govora o tome da "nema kisika za starce", već upozoravaju da je "kisik lijek kao i svaki drugi koji je potrebno propisati i dozirati". Za liječenje kisikom potrebna je posebna tehnologija i obuka pacijenta i osoblja, što je i razumljivo jer kisik u prevelikim dozama može biti štetan, pa i toksičan, tvrde pulmolozi. A oni su puno relevantniji izvor za pitanje ocjenjivanja tretmana pluća od obiteljskih liječnika i epidemiologa.

Večernji list je grubo izvukao pojedinosti iz konteksta i iz toga složio priču koju su iz nekog razloga odlučili progurati u javnost: kako Švedska namjerno ubija svoje starce. Za konkretni primjer upitali su spomenutog dr. Tallingera koji se posvetio "spašavanju života starijih Šveđana". On je objavio video razgovor s Latifom Löfvenberg, sada već bivšom medicinskom sestrom koja je optužila švedsko javno zdravstvo za ubijanje starijih osoba. Ona je inače i članica Švedskih demokrata, političke stranke poznate po ekstremno desničarskim stavovima i predsjednica je njihovog regionalnog Odbora za zdravstvo. Na Twitteru je optužila "ilegalne imigrante" za slabiju zdravstvenu njegu starijih Šveđana pa je dobila otkaz. Večernjak je u originalnom članku objavio i njenu izjavu, ali su je naknadno obrisali. Pametno.

Iskoristili su primjer otprije mjesec dana, kada je švedska glumica Catharina Alinder izgubila majku i za njenu smrt okrivila zdravstvenu skrb. Ona tvrdi da su je "pustili da satima leži bez kisika i tako se muči do smrti". Ta je priča bila popraćena u švedskim medijima i to je jedini takav slučaj zabilježen u Švedskoj u zadnja dva mjeseca. Moguće je da je istinit i da je stvarno riječ o propustu zdravstvenih radnika, no to se onda ne može uzeti kao pravilo ili nešto što se "masovno događa". Kobni propusti zdravstva puno su češći u Hrvatskoj pa Večernji list njima ne pridaje toliku pažnju.

Da bi dobili "stručno mišljenje" koje bi trebalo potkrijepiti njihovu tezu o namjernom i sustavnom ubijanju staraca, novinarka Večernjaka upitala je osobu koju je nazvala dr. Neli Brusselaers iz Instituta Karolinska u Stockholmu. Ta osoba tamo ne postoji, ali postoji Nele Brusselaers, izvanredna profesorica epidemiologije. Ona je Večernjaku navodno dala izjavu da joj se "okreće želudac od dokumenta". Postavlja se logično pitanje zašto tražiti stručno mišljenje o dišnoj terapiji od epidemiologa, a ne pulmologa (stručnjaka za pluća), budući da pulmolozi u Švedskoj ne nedostaju. Mogli su tako pitati za stručno mišljenje o plućima i ginekologa ili, recimo, urologa. Prilikom prijenosa članka na Net.hr dr. Nele Brusselaers je preimenovana u Neli Brusselaer, a promijenili su joj i struku i spol pa je postala "liječnik...On". Hrvatsko novinarstvo u mainstream medijima dobiva sasvim novu dimenziju - prelazi u znanstvenofantastične sfere.

Koji su svjetski mediji pisali o tome?

Ipak, priča i dalje zvuči prilično šokantno pa biste pomislili da je objavljena i u drugim relevantnim svjetskim medijima. Da Švedska stvarno namjerno pušta starije ljude da umiru, to bi bila svjetska priča koja bi sigurno zanimala i druge novinare. Pretražio sam sve švedske news portale, nema ni riječi o ovoj temi. Kako to? Zar Šveđane stvarno nije briga što "država ubija njihove starce", zar je u Švedskoj nekakva diktatura pa takve vijesti ne mogu doći do medija? Teško da bi to bilo slučaj, budući da je Švedska svake godine pri samom vrhu po medijskim slobodama. Uspio sam pronaći samo članak objavljen 20. travnja na alternativnom desničarskom portalu Exakt24, gdje su dali prostor dr. Tallingeru.

Tallinger je privukao i pažnju nekih stranih medija, a najznačajniji među njima je turski portal na engleskom jeziku Daily Sabah. Prema Media Biasu, riječ je o izrazito desničarskom portalu čija je vjerodostojnost ocijenjena "mixed", što znači da njihove priče nisu uvijek točne i provjerene. Prenesen je i u još nekim, manje relevantnim desničarskim medijima i na par desničarskih youtube kanala.

Čini se da je ipak njegov najveći uspjeh objava u Večernjem listu, Priznajem.hr i Slobodnoj Bosni, što je shvatio i sam Tallinger. Ovako izgleda njegova objava o tome na Facebooku:





Na njegovom profilu piše da je "liječnik obiteljske medicine i humanist", daje youtube intervjue o groznoj situaciji u Švedskoj i trudi se postati popularan. Usput prodaje maske za lice, a od prijatelja traži da mu uplate donacije na žiroračun kako bi se mogao prebaciti u novinarske vode i "nastaviti širiti istinu". Pohvalio se i da je njegov video intervju za opskurni desničarski kanal RAIR - Ullis News koji se inače bavi isključivo "ilegalnim imigrantima", prikupio preko 900 pregleda, što se po oduševljenju u objavi čini kao spektakl.

To su vam izvori koji su poslužili Večernjem listu za krajnje degutantan i huškački članak s previše nagađanja i bez ijedne činjenice koja bi potkrijepila tezu iz naslova. Što može biti cilj takvog novinarstva? Sijanje straha? Širenje mržnje? Podsjetimo, Večernji list već dva mjeseca sustavno provodi propagandu protiv Švedske u kojoj su iznijeli već niz dezinformacija, poluinformacija i moralnih sudova baziranih na pretpostavci da bez lockdowna država ubija starije ljude.

Rudan u postu o infodemiji - širi infodemiju

Večernjakov kolumnist Igor Rudan je posvetio Švedskoj najmanje tri objave u zadnja tri dana. Pohvalio se da je članak o dr. Tallingeru "pogledan 20.000 puta" i obećao da će poraditi na tome da se ta priča proširi još više.

"U svojoj kolumni u Švedskoj ostavio sam otvorenim pitanje je li ona vijest o naputku da se starije od 80 godina ostave da umru bez kisika, a da im se samo morfij i pusti ih se da se uguše pred svojim članovima obitelji, istinita. Nisam, naime, mogao vjerovati da jest.

Zato, kao što je gospodin Jurasić provjerio navode Liberal.hr, gospođa Veljković je provjerila te navode i utvrdila doista zabrinjavajućče činjenice. Otvorila je i neka vrlo zanimljiva pitanja s obzirom na vrednovanje ljudskog života kao temeljne vrijednosti liberalizma, u koju ja, kao liberal, osobno duboko vjerujem. Pitanje je, jedino, zašto su iz krugova liberala toliko podržavali strategije države u kojoj se ovako pristupalo oboljelim starcima? Bit će zanimljivo doznati njihove odgovore."

Zabrinjavajuće je što su Rudan i Večernji list stvarno uspjeli ovakve špekulacije, koje su upravo ono što se naziva infodemijom (dezinformiranje vezano za koronavirus), proširiti i šokirati velik broj ljudi. Čini se da oni imaju nekakav interes u širenju dezinformacija i blaćenju Švedske, ali kako su ljudi mogli tako naivno nasjesti na priču da je jedna zdravstvena organizacija - i to još u bogatoj Švedskoj - odlučila štedjeti KISIK na starijima? Kao da je kisik nešto čega nema dovoljno pa se mora štedjeti. Naravno, nitko ne štedi na kisiku, već je riječ o tome koja je terapija efikasnija u kojoj fazi i kod kojih simptoma. To su pitanja struke, a ne za populistički senzacionalizam.

Ako je gospođa Veljković tako dobro provjerila informacije prije objave članka, da je uspjela promijeniti ime sugovornice (i to je još najmanji propust), kako je tek onda spomenuti Jurasić prekontrolirao navode Liberala? Bojim se i pomisliti.

Ima europskih zemalja s puno više korona žrtava od Švedske, nitko ne piše o njima

No, vratimo se na Švedsku. Bilo bi netočno reći da Švedska nema nikakvih problema s koronom. Ima. Najveći problem im je sličan drugim zemljama - zaraza je zahvatila umirovljeničke domove, dakle najosjetljiviju populaciju. O tome bruje švedski mediji i njihov glavni državni epidemiolog je priznao da im je najveća greška što nisu na vrijeme i čvršće branili domove umirovljenika. Ali sličan problem je i u Hrvatskoj, samo što kod nas nitko ne želi priznati pogrešku.

Švedska je pristupila koronakrizi drugačije od ostatka Europe jer je njihov stručni epidemiološki tim preporučio da se ne ide u totalnu karantenu. Otad su na meti mnogih medija diljem svijeta, ali ovakvo huškanje kao u Večernjem teško da ćete igdje naći. Švedska je od početka krize zbog koronavirusa do danas izgubila gotovo 3.000 ljudi, što je više od svih ostalih skandinavskih zemalja zajedno. S druge strane, Švedska ima znatno nižu smrtnost od korone nego UK, Belgija, Nizozemska, Luksemburg, Francuska, Španjolska i Italija. Recimo, Belgija ima trostruko veću stopu smrtnosti nego Švedska, ali nećete naći nijedan članak u Večernjem listu o tome kako "Belgija namjerno ubija svoje starije stanovništvo". Belgiju, Nizozemsku i Francusku uporno izbjegavaju spomenuti jer bi onda morali priznati da Švedska, usprkos liberalnom pristupu, nije ni približno najgora u Europi. Švedskoj realno ne ide ni sjajno ni katastrofalno loše, ona je po pitanju borbe s koronom negdje u sredini među zapadnoeuropskim zemljama.

Taj članak Večernjeg lista, kao i huškačka i mrzilačka propaganda koju njihov kolumnist Rudan provodi ovih dana, ući će u anale hrvatskog novinarstva. To će jednog dana biti školski primjer za buduće novinare, na kojem će učiti kako NE raditi posao.

Pročitajte nastavak: Kako su se Večernjak i Rudan poskliznuli na Švedskoj, 2. dio: Kisik i palijativna skrb