Hrvati su previše emotivna bića. Samo kod nas još ovakva patetika može proći.

21.5.2019.
ČITATELJI OCIJENILI
5

Spuštanje zastava na pola koplja i paljenje svijeća zbog gašenja jedne firme koja je desetljećima trošila tuđi novac govori dosta o razini opće pismenosti.
PIŠE: MARIO NAKIĆ

Hrvati su previše emotivna bića. Samo kod nas još ovakva patetika može proći.

Spuštanje zastava na pola koplja i paljenje svijeća zbog gašenja jedne firme koja je desetljećima trošila tuđi novac govori dosta o razini opće pismenosti.
PIŠE Mario Nakić

Hrvatski narod pripada Balkanu i široj skupini južnoeuropskih naroda koje krasi jedna zajednička karakteristika - previše su emotivni. Naravno, emocije same po sebi nisu ništa loše i one su dio svakog čovjeka. Da nemamo emocija, bili bismo roboti, a nismo roboti. Svatko od nas ponekad reagira previše emotivno, to je ono kad nakon određene akcije čovjek razmisli pa shvati da je trebao drugačije.

Ali južnoeuropski narodi su posebno emotivni, u što Hrvati definitivno spadaju. Kod nas emocije lako prevladaju nad razumom, o čemu je pisala na ovom portalu lani kolegica Silvia Vidović u tekstu naslovljenom "Emotivnost - hrvatski brand ili najslabija točka?".

Simpatično je kad se naša pretjerana emotivnosti iskaže općom euforijom zbog nogometa ili sličnih nacionalnih uspjeha na sportskom planu, ali ista ta emotivnost nas kolektivno koči na ekonomskom planu; ne dozvoljava nam da stvari sagledamo racionalno, zdravorazumski, već zbog emocija ih vidimo izobličene i često donosimo pogrešne odluke i prosudbe.

Dobar dio medija koristi tu balkansku emotivnost u Hrvata pa još više produbljuje ekonomsku nepismenost, a o političarima da i ne govorim. Za njih je to kao el dorado. Teško biste u Švedskoj ili Danskoj mogli skupljati političke poene ili klikove na srcedrapajućim patetičnim tekstovima o propasti jedne firme koja je desetljećima živjela na račun države. Kod nas je to surova realnost.

Dio medija je ovih dana objavljivao takve stvari o Uljaniku, pri čemu prednjači RTL televizija. Vrhunac patetike je njihov tekst o pismu kćeri jednog sada već bivšeg radnika Uljanika, koja kaže: "Tata, ostavio si sebe u Uljaniku, a ostao bez ičega". Stvarno srcedrapajući naslov. Ali sagledajmo to malo realnije.



Nitko nije rođen da doživotno radi u jednom određenom poduzeću, pogotovo ako ono nije njegovo. Samo zato što ste trenutno zaposleni u nekoj firmi, ne znači da ste predodređeni za taj posao do mirovine. Radnik kada izgubi ili ostavi jedno radno mjesto, on nije ništa "izgubio" jer za svoj je posao bio plaćen. Primao je plaću. I nije "sebe ostavio tamo" samo zato što je firma propala. Ako je tamo zaista radio nešto korisno, onda vjerojatno zna nešto raditi, znači ima vještine, pa će se lako zaposliti negdje drugdje.

To vam je tako, firme se osnivaju, propadaju, osnivaju se nove; radnici se zapošljavaju, gube radna mjesta, pronalaze posao drugdje. Sve je to sasvim normalno i nema nikakvog razloga za patetiku. Tko je cvilio nad onih 200.000 radnika koji su u razdoblju od 2009. do 2012. ostali bez posla? Po čemu su radnici Uljanika posebni? Ah da, njihova firma je svo to vrijeme bila "pretplaćena" na javni novac, na novac drugih poreznih obveznika.

To je kao da imate, recimo, četvero djece, ali jedno od njih je s posebnim potrebama. Pa ćete mu posvetiti više pažnje i na to ćete naučiti ostalu djecu. Kako budu rasla, od svoje ćete djece očekivati da usvajaju neke stvari i da postaju što samostalnija, ali uvijek ćete posebnu pažnju posvećivati onom jednom.

Samo što Uljanik nije firma s posebnim potrebama niti su njeni radnici retardirani da trebaju posebnu pomoć u odnosu na sve ostale porezne obveznike u ovoj zemlji. Stoga nema ama baš nikakvog razloga za ovakve scene. Hrvatska bi trebala slaviti propast Uljanika, taj bi datum trebao biti proglašen nacionalnim praznikom jer smo tog dana prestali bubati ogroman novac u jednu ogromnu vreću bez dna. Nažalost, nismo to prestali činiti zahvaljujući tome što su naši političari konačno shvatili da to nije dobar poslovni model, već zato što tako jednostavno više nije išlo i zato što smo, hvala Bogu, dio EU pa i iznad "popa ima pop" koji je rekao - dosta, drugovi.

Eto, recite to djeci, nemojte im pričati bajke o posebnoj industriji i radnicima s posebnim potrebama za koje bismo svi valjda trebali doživotno brinuti.

VIŠE IZ RUBRIKE:
EKONOMIJA
HRVATSKA
O autoru
Mario Nakić je novinar, poduzetnik, web developer i osnivač Liberala. Voli pisanje, logiku, PHP i javu. Klasični liberal bez kompromisa. >>VIŠE
Novo na Liberalu

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Mislav Kolakušić ima najrealnije šanse pobijediti na predsjedničkim izborima. Ovo nije podrška već upozorenje.

Svi pričaju o Kolindi i Milanoviću, ali Kolakušić bi mogao iznenaditi. Pripremite se za budućeg predsjednika!

Škola

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Otvorene granice su istinski liberalni koncept koji su u prošlom stoljeću najviše promicali neki konzervativni političari.

Otvorene i zatvorene granice

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Most i HSLS su se zakačili oko toga tko se prvi sjetio pokrenuti inicijativu za ustavnu zaštitu vode koja je ustavom već zaštićena.

Tko je gluplji - Most ili HSLS?

Ekonomija

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Iako postoji mnogo argumenata i razloga za optimizam, trebamo inzistirati na reformama bez kojih nema značajnijeg rasta.

Hrvatskoj treba brži i zdraviji rast, a bez strukturnih reformi on nije moguć

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Toliki izljevi mržnje prema poslodavcima - onim ljudima koji stvaraju novu vrijednost - i strah od stranih radnika svojstveni su naciji koja ne želi napredak.

Hrvati će jednom morati prihvatiti da su radne migracije - u oba smjera - sasvim normalna pojava

Politika

PIŠE: EDUARD PETRANOVIĆ

Zoran Milanović može ugroziti šanse HDZ-ovoj Kolindi Grabar-Kitarović, a to znači da ne postoji jamstvo HDZ-ove premoći.

Zašto bi kandidatura vođe najgore hrvatske vlade bila dobra za Hrvatsku

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Samo nekoliko sati nakon što je Reuters objavio da su bogataši počeli povlačiti svoje bogatstvo na bankovne račune u Singapuru, izvršna direktorica Hong Konga je proglasila da povlači kontroverzni zakon.

Kako je kapital (zasad) sačuvao autonomiju Hong Konga

Škola

PIŠE: MARIO NAKIĆ

U nekim ekstremno lijevim krugovima ponavlja se citat iz Misesove knjige po kojemu ispada da je Mises hvalio i slavio fašizam. Je li to točno?

Ovako je Mises pisao o fašizmu 1927.

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Milorad Pupovac ponekad zna ovako izaći iz skrovišta ugroženog manjinca i pokazati svoje pravo bahato lice.

Pupovac odbrusio novinaru na pitanje zašto štiti Plenkovića: ʼNije vaš posao da ispravljate meneʼ

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Kvote na uvoz radnika primjer su loše, prekomjerne i iznimno štetne regulacije zbog koje bi mogla propasti cijela turistička sezona.

4 razloga zašto Vlada treba odmah ukinuti kvote na uvoz radnika

Ekonomija

PIŠE: LIBERAL.HR

Najbogatiji ljudi svijeta teško da mogu imati bolji mobitel od vas, a riječ je možda o najvažnijem uređaju za većinu ljudi danas.

Bakić objasnio kako tehnologija smanjuje ekonomsku nejednakost

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Skandalozno je da ravnatelj u državnoj školi ne zna ni Ustav države koja ga je zaposlila.

Hrvatska nije katolička nego sekularna država

VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA | OGLAŠAVANJE

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: