Vezani članci:
Orwell o intelektualcima i novinarima, kao da je danas: 'Oni koji bi trebali čuvati slobodu, najviše je preziru'
Životinjska farma - fikcija ili proročanstvo?
Orwell u 2020.: Novogovor u doba korone
Čovjek koji je predvidio budućnost: 7 zanimljivosti o Georgeu Orwellu koje možda niste znali
Borba ideja: Ljudi koji su upravljali javnim politikama u 20. stoljeću
F.A. Hayek: Zašto nisam konzervativac
Je li Jordan Peterson klasični liberal? Hayek je na to pitanje dao možda najbolji odgovor
Tko je bio F. A. Hayek?
Neka drug Božo prizna da je marksist i svu glupost ćemo mu oprostiti
'Put u ropstvo': Top 20 citata F.A. Hayeka
Bastiat: Koja je svrha posrednika?
Ludwig von Mises: Država, sloboda, tržište i vlasništvo
Ludwig von Mises: Princip nasilja, nastanak prava i uvod u socijalizam
Ima li većih socijalista nego na hrvatskoj desnici?
Svi smo u mladosti prošli indoktrinaciju kolektivizmom, a samo neki se uspiju toga riješiti
Venezuela sada masovno privatizira firme koje je prethodno nacionalizirala
Kako i zašto je propala sovjetska ekonomija?
Dragan Kovačević bio je u travnju Styrijin ʼHeroj kojeg Hrvatska trebaʼ i zagovarao uvođenje socijalizma
ʼDemokratski socijalizam 21. stoljećaʼ je propao još prije osnivanja Radničke fronte
Podržite Katarinu potpisom i možda će vas poštedjeti kad dođe na vlast
Nezadovoljstvo profesora je dokaz da socijalizam ne funkcionira
Fizički zid je srušen, ali onaj u glavama nije
Mises vs. Marx rap battle u Kini cenzuriran, Kinezi ga svejedno vole
6 stvari koje je Marx htio ukinuti (osim privatnog vlasništva)
Holodomor - komunistički holokaust o kojem nismo učili u školi
Različiti putevi: Ekonomski slobodan Čile i socijalistička Venezuela
Kuba ukida socijalizam, uvodi tržišnu ekonomiju i privatno vlasništvo
Zašto Skandinavcima većinom ne smeta financiranje velike i skupe države
Samo politika liberalizma zaista pomaže siromašnima
Hoće li Amerika skliznuti u socijalizam?
Novo na Liberalu:
Jako bitna odluka Ustavnog suda o predmetu Krišto v. Pride, evo zašto
Privatne kompanije plaćaju kazne za curenje podataka, a pravu ugrozu predstavljaju državne institucije
Konvencija LP-a: Odbacili Trumpa i Kennedyja, izabrali 'naoružanog geja'
F. A. Hayek: Upotreba znanja u društvu
Mises je tijekom WW2 dvaput pogazio vlastite principe, evo o čemu se radi
Anka, empatija i antisemitizam
Bastiat: Prokleti strojevi
Zašto su neke cijene u trgovini u Hrvatskoj veće nego u zapadnim zemljama EU-a?
Benčić se bori da HDZ zadrži apsolutnu kontrolu nad HEP-om. Zašto?
Bastiat: Kome koriste ograničenja u prekograničnoj trgovini?
Nedavna studija dokazala korelaciju između ekonomske slobode i rodne ravnopravnosti
Ovaj lik nema pojma o čemu govori
Baby Lasagna je sušta suprotnost svega što Severina predstavlja
Bastiat: Koja je svrha posrednika?
UN prošlog tjedna potiho smanjio broj žrtava u Gazi
Feminizam pokušava opravdati brutalno čedomorstvo jer žena 'nije imala financijsku pomoć'
RTL iskoristio uspjeh Lasagne za širenje mržnje prema Židovima
Bastiat: Mogu li javni radovi služiti kao mjera za zapošljavanje?
Varteks treba pustiti da propadne, a država neka pomogne radnicama
Hrvatski mediji grubo krše Istanbulsku konvenciju i šire govor mržnje
Hvalio se da će sahraniti neoliberalizam. Uspio je sahraniti samo svoju političku karijeru
Frederic Bastiat: Treba li država subvencionirati umjetnost?
Iz programa DP-a: Gušiti medijske slobode i osiromašiti Hrvate zbog nataliteta
Borba ideja: Ljudi koji su upravljali javnim politikama u 20. stoljeću
Država ima novi način da opelješi umirovljenike
Novinar 'Slobodne' u raljama neoliberalnog kapitalizma
Jutarnji se čudi astronomskim cijenama subvencioniranih radova
Index besplatno izreklamirao Kolakušića pred izbore za EU parlament
Frederic Bastiat: Mit o porezu kao poticaju gospodarstva
Koliko smo napredovali od pristupanja EU? Bili smo najgori, a sada smo sve bliži prosjeku

Veza između Orwella i Hayeka


Piše: Sheldon Richman
Izvor: Reason
30.11.2019.
Prosječna ocjena čitatelja: 5

Veza između Orwella i Hayeka

Veza između Orwella i Hayeka


Piše: Sheldon Richman
Izvor: Reason
30.11.2019.
Prosječna ocjena čitatelja: 5

Sklon sam razmišljati o Georgeu Orwellu i F. A. Hayeku u isto vrijeme. Obojica su pokazali veliku hrabrost u pisanju istine, spremni na posljedice koje ih čekaju. Obojica su cijenili slobodu, iako su je različito shvaćali, napisao je Sheldon Richman u članku objavljenom na Reasonu.

Orwell, čovjek "ljevice", nije mogao šutjeti pred užasima staljinizma. Dvaput - za vrijeme španjolskog Građanskog rata i opet u zoru Hladnog rata - odbio je dopustiti svojim drugovima da se zaslijepe do mjesta gdje je njihov kolektivizam vodio i mogao ponovno dovesti. Zbog njegove naklonosti istini nazivali su ga svjesnim oruđem fašizma. To je bila prilično nelogična optužba s obzirom da je otišao u Španjolsku boriti se protiv fašizma. (Ali da je skrenuo samo nekoliko centimetara, metak koji je probio Orwellov vrat u Španjolskoj spriječio bi nam pročitati posljednja upozorenja, "Životinjsku farmu" i "1984". Nikad ne bismo znali koliko su nas fašisti koštali.)

Hayek, čovjek "desnice", riskirao je ostracizam i još gore 1944. godine, objavljujući "Put u ropstvo" (The Road to Serfdom), u kojem je ovaj Britanac austrijskog porijekla, pišući u Engleskoj u jeku Drugog svjetskog rata, upozoravao da će središnje ekonomsko planiranje, ako se ozbiljno nastavi, završiti totalitarizmom koji se ne može razlikovati od nacističkog neprijatelja. To se nije moglo u to vrijeme i na tom mjestu napisati - središnje planiranje bilo je jako moderno među inteligencijom. Iako je dio kritika bio ozbiljan i pošten, dobar dio nije bio. Herbert Finer je u "Putu za reakciju" (The Road to Reaction) Hayekovu knjigu nazvao "najsurovijom uvredom protiv demokracije koja je izrasla iz demokratske zemlje kroz mnogo desetljeća"; po njemu, Hayekovo djelo je izražavalo "posvemašnji Hitlerov prezir prema demokratskom čovjeku".

Orwellov osvrt na Hayekovu knjigu

Nije iznenađujuće da je "Put u ropstvo" doveo Orwella i Hayeka zajedno u tisak. Orwell je napisao osvrt na Hayekovu knjigu zajedno s osvrtom na knjigu Konnija Zilliacusova - "Ogledalo prošlosti" u izdanju Observera od 9. travnja 1944. godine. Čovjek koji će godinu dana kasnije objaviti "Životinjsku farmu", a za pet godina "1984", s Hayekovim djelom slagao u mnogočemu. Napisao je:

"Ukratko, teza profesora Hayeka je da socijalizam neminovno dovodi do despotizma i da su u Njemačkoj nacisti uspjeli jer su socijalisti već učinili većinu svog posla, posebno intelektualnim radom na slabljenju želje za slobodom. Dovodeći cijeli život pod kontrolu države, socijalizam nužno daje snagu unutarnjem krugu birokrata, koji će u gotovo svakom slučaju biti ljudi koji žele vlast zbog sebe i neće se zalagati ni za što dobro samo kako bi je zadržali. Britanija, kaže, sada ide istim putem kao i Njemačka, s ljevičarskom inteligencijom u kombiju i strankom Torijevaca, koju je dobro opisao. Jedini spas nalazi se u povratku neplaniranoj ekonomiji, slobodnoj konkurenciji i naglasku na slobodi, a ne na sigurnosti.

U negativnom dijelu teze profesora Hayeka postoji mnogo istine. Ne može se čuti prečesto - u svakom slučaju se ne govori dovoljno često - da kolektivizam nije svojstveno demokratičan, već, naprotiv, daje tiranskoj manjini takve ovlasti o kojima španjolski inkvizitori nisu ni sanjali."

Ovo je značajno odobravanje jer nitko nije razumio totalitarizam kao Orwell. Doista, u članku "Why Orwell Matters", Christopher Hitchens ističe da je "1984." impresionirala članove Komunističke partije iza Željezne zavjese. Citira Czeslava Milosza, poljskog pjesnika i nobelovca, koji je prije bijega na Zapad bio kulturni ataše poljske komunističke vlade: "Orwell ih fascinira [članove Partije] svojim uvidom u detalje koje dobro poznaju... Čak oni koji Orwella poznaju samo iz druge ruke zaprepašteni su kako bi pisac koji nikada nije živio u Rusiji mogao toliko puno znati o njihovom životu."

Ali budući da je bio vjeran lijevom državnom socijalizmu, Orwell nije mogao podržati Hayekov pozitivan program:

"Profesor Hayek također vjerojatno ima pravo kad kaže da su u ovoj zemlji intelektualci više totalitarno usmjereni od običnih ljudi. Ali on ne vidi ili neće priznati da povratak 'slobodnoj' konkurenciji za veliku masu ljudi znači vjerojatno još goru tiraniju, neodgovorniju od države. Problem sa sustavom slobodne konkurencije je što će ih netko pobijediti. Profesor Hayek negira da slobodni kapitalizam nužno vodi monopolu, ali u praksi je on tamo vodio, a budući da će velika većina ljudi radije imati državnu regimentaciju nego pad i nezaposlenost, pomicanje prema kolektivizmu će se nastaviti ako se pita javno mnijenje.

...Kapitalizam dovodi do nereda, sukoba za tržišta i rata. Kolektivizam dovodi do koncentracionih logora, obožavanja vođa i rata. Iz ovoga nema izlaza ako se planska ekonomija nekako ne može kombinirati sa slobodom intelekta, što se može dogoditi samo ako se koncept ispravnog i pogrešnog vrati u politiku."

Problemi u Orwellovoj argumentaciji

Razočarajuće je vidjeti kako Orwell daje tako kratak osvrt Hayekove pozitivne teze. On je dogmatičan, što nije primjereno ozbiljnom intelektualcu poput Orwella. Njegovo neznanje o ekonomiji previše se ističe.

"Povratak 'slobodnoj' konkurenciji za veliku masu ljudi znači tiraniju vjerojatno još goru od države." Teško je vjerovati da je netko tako upoznat sa staljinizmom mogao to napisati. Čak i bez da je poznavao dobro ekonomiju, je li stvarno mogao pomisliti da ono što se događa u tržišno orijentiranim društvima, čak i za vrijeme depresije, može biti gore od gladi koju je Staljin nanio Ukrajincima, suđenja i pogubljenja ili radnih logora u Sibiru?

"Problem sa sustavom slobodne konkurencije je taj što će ih netko pobijediti." Na tržištu se proizvođači natječu za bolje služenje potrošačima. Gubitnici u tom natjecanju ne protjeruju se niti ih usmrćuju. Oni nalaze druge načine da služe potrošačima, baš kao što ih proizvođači pokušavaju uslužiti.

"Profesor Hayek negira da slobodni kapitalizam nužno vodi monopolu, ali u praksi je do toga vodio..." Gdje je nastao monopol bez državne pomoći? Ne nalazimo monopol nad tržištem u Engleskoj ili Sjedinjenim Državama. Tamo su glavni poslovni interesi aktivno promicali protekcionizam i druge intervencije upravo radi sprječavanja konkurencije i zaštite svojih tržišnih udjela. Naravno, za mnoge ljude i Orwell je vjerojatno među njima, a to je kapitalizam, tema kojoj se vraćam u nastavku. (Moram napomenuti da je Hayek u svojoj knjizi kritizirao i laissez-faire, ali to je tema za neki drugi put.)

"Velika bi većina ljudi radije imala regimentaciju države nego pad i nezaposlenost ..." Ali to je lažan izbor. Pad i nezaposlenost, kako su učili Hayek i njegov mentor Ludwig von Mises, proizvodi su manipulacije novcem i kamatama središnjih banaka, odnosno vlade, a ne slobodnog tržišta. Velika depresija, na koju je Orwell vjerojatno mislio, nije bila iznimka. Pravi izbor je između slobode i sigurnosti (uključujući uzajamnu pomoć) s jedne strane, i državne "regimentacije", padova i nezaposlenosti s druge strane.

Orwell čini ono što je i sam osuđivao

Moramo se zaustaviti ovdje kako bismo se usredotočili na Orwellovu sramotnu uporabu riječi "regimentacija". Kažem "sramotno" jer je počinio grijeh koji je i sam tako elokventno osudio u svom upravo čuvenom eseju "Politika i engleski jezik": grijeh eufemizma. U tom sjajnom eseju napisao je:

"U naše vrijeme politički govor i pisanje su u velikoj mjeri obrana nepobitnog. Stvari poput nastavka britanske vladavine u Indiji, ruske čistke i deportacije, bacanja atomskih bombi na Japan, doista se mogu obraniti, ali samo argumentima koji su većini ljudi surovi i s kojima se ne slažu.

Stoga se politički jezik mora sastojati od eufemizma, prepiranja i potpune nejasnoće. Zračna se sela bombardiraju iz zraka, stanovnici su otjerani u prirodu, stoka je razorena munjama, kolibe su zapaljene mecima: ovo se naziva pacifikacija. Milijuni seljaka pljačkaju njihove farme i nose sa sobom koliko mogu nositi: to se naziva premještanjem stanovništva ili ispravljanjem granica. Ljudi su godinama zatvoreni bez suđenja, ili su upucani u vrat, ili poslati u smrt od skorbusa u kampovima: to se naziva uklanjanjem nepouzdanih elemenata. Takva frazeologija potrebna je ako želite imenovati stvari bez prikazivanja mentalnih slika o njima.

Pogledajte, primjerice, ugodnog profesora engleskog koji brani ruski totalitarizam. Ne može reći izravno: 'Vjerujem u ubijanje protivnika kada tako postignete dobre rezultate.' Vjerojatno će stoga reći ovako nešto: 'Premda slobodno priznajući da sovjetski režim pokazuje određena obilježja kojih bi humanitarac se mogao biti sklon odreći, moramo se, mislim, složiti da je određeno ograničavanje prava na političku opoziciju nezaobilazna točka prijelaznih razdoblja te da rigoroznost na koju je ruski narod pozvan da podliježe prilično opravdana u sferi konkretnih postignuća'."

Regimentacija je najmanje što se događa pod totalitarnim režimom.

Orwell nije vidio slobodno tržište kao opciju

"Kapitalizam dovodi do nereda, sukoba za tržišta i rata." Mislim da je dio Orwellovog problema u tome što doista slobodno tržište nije među njemu mogućim opcijama. Za njega i mnoge druge izbor je između sustava za poslodavce i sustava za radnike. (Poželjna alternativa nije očita.) Prema ovom mišljenju, prvi je kapitalizam, ponekad odjeven kao 'slobodno tržište', a drugi je socijalizam.

Unatoč prodornoj intervenciji vlade, često čujemo obranjeno poslovanje jer "pod kapitalizmom" potrošači imaju moć kažnjavati tvrtke koje ih loše služe. Recite to potrošačima koji nisu htjeli kupiti GM i Chrysler automobile. Recite to ljudima koji su izgubili zemlju eminentnom domenom kako bi veliki lanac mogao prosperirati. Generacije intervencija inspiriranih poslovanjem u određenoj mjeri moraju regulirati tržište protiv potrošača i radnika. Ako ne, na što se ekonomisti žale?

Što se tiče njegovog uključivanja rata na popis, može se reći da sukob zbog tržišta i drugi ekonomski ciljevi ne mogu biti dovoljni razlozi za rat. Rat zahtijeva državu, tj. socijalizaciju troškova oporezivanjem i regrutacijom.

Čovjek se pita kako je Orwell izbjegao očaj. Nije mogao prihvatiti (državni) kapitalizam, a totalitarne sklonosti socijalizma vidio je izbliza. Pa ipak, mogao je napisati: "Iz ovoga nema izlaza ako se planska ekonomija nekako ne može kombinirati sa slobodom intelekta, što se može dogoditi samo ako se koncept ispravnog i pogrešnog vrati u politiku."

Nije li upravo pročitao Hayekovo poglavlje 11, "Kraj istine", u kojem je Hayek opisao kako ozbiljna predanost središnjem planiranju mora proizvesti "prezir prema intelektualnoj slobodi"?

"Sama riječ 'istina' prestaje imati svoje staro značenje. Ona više ne opisuje nešto s tim da je individualna savjest jedini arbitar da li u bilo kojem konkretnom slučaju dokazi (ili stajalište onih koji to proglašavaju) opravdavaju uvjerenje; to postaje nešto što će odrediti autoritet, koji mora vjerovati u interes jedinstva organiziranog napora i koji se možda mora izmijeniti kako to zahtijeva potreba ovog organiziranog napora.

Opća intelektualna klima koju to stvara, duh potpunog cinizma u pogledu istine koju stvara, gubitak smisla, čak i smisla istine, nestanak duha neovisnog propitkivanja i vjerovanja u snagu racionalnog uvjerenja, način na koji razlike u mišljenjima u svakoj grani znanja postaju politička pitanja o kojima odlučuje autoritet, sve su stvari koje čovjek osobno mora iskusiti - niti jedan kratki opis ne može prenijeti njihov opseg." (Hayek, "Put u ropstvo")

Ali naravno da je Orwell te stvari doživio u Španjolskoj i znao je kako to izgleda u Rusiji. Svakako je teški teret stavio na riječ "nekako". Nitko nije riješio pitanje kako bi vraćanje koncepta ispravnog i pogrešnog u politiku učinilo središnje planiranje bilo pristojnim ili praktičnim. (Naravno, Ludwig von Mises je davno dokazao da socijalizam ne može funkcionirati jer bez cijena koje bi proizašle iz razmjene sredstava za proizvodnju u privatnom vlasništvu, socijalistički planer ne bi mogao napraviti racionalne proračune s obzirom na to što treba proizvesti, na koji način i u kojim količinama.)

Za kraj, djelomično optimističnom notom, iako se Orwell vjerojatno ne bi složio, središnje ekonomsko planiranje nije na modernom planu. Prijetnja danas nije državni socijalizam, već birokratski korporatizam odjeven u progresivnu demokraciju.

Ocijeni članak

Sadržaj Liberala mogu ocjenjivati samo registrirani članovi. Učlanite se ovdje.

Sviđa ti se članak? Podrži Liberal!

Podrži neovisno novinarstvo: učlani se ili doniraj Udruzi "Liberal.hr" koliko želiš/možeš za razvoj ove platforme.
IBAN: HR5923900011101229527
Model: 00, poziv na br. prim.: 2222
(za donatore iz inozemstva SWIFT/BIC: HPBZHR2X)
Ako koristite mobilnu aplikaciju za bankarstvo jednostavno uslikajte ovaj barkod i unesite željeni iznos.
VIŠE O TEMI:
VIŠE IZ RUBRIKE:

Komentiraj članak

Komentirati na portalu mogu samo registrirani članovi. Učlanite se ovdje.
Mala škola liberalizma
Udruga Liberal.hr
O Udruzi Liberal.hr
Udruga Liberal.hr osnovana je s ciljem promicanja osobnih i ekonomskih sloboda u Republici Hrvatskoj. Djeluje prvenstveno preko ovog portala. Liberal je od svoga početka 2016. do danas dao značajan doprinos u raspravama oko javnih politika uvijek štiteći prava i slobode građana. Naša misija je educirati javnost i podizanje svijeti o građanskim pravima i posljedicama koje određene politike mogu imati na njihove živote. Više o radu i ciljevima udruge možete pročitati ovdje.

Ako želite i možete doprinijeti radu Udruge - bilo svojim aktivnostima i zalaganjem ili bar uplaćivanjem godišnje članarine, kliknite ovdje i ispunite pristupnicu za učlanjenje.
Doniraj
Ovaj portal financira se dobrovoljnim članarinama i donacijama naših čitatelja. Pomozite nam da budemo još bolji, postanite jedan od naših donatora!

Donirati nam možete preko Paypala - klikom ovdje ili preko e-bankarstva, ako skenirate ovaj barkod:



Za broj žiroračuna i ostale informacije kliknite ovdje.