Kako francuska opsjednutost poljoprivredom utječe na francusko gospodarstvo, EU i puno šire

4.2.2019.
ČITATELJI OCIJENILI
5

Francuska tradicionalno potiče poljoprivrednu proizvodnju i još kontrolira minimalne cijene prehrambenih proizvoda. To je inače karakteristika planske ekonomije.
PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Kako francuska opsjednutost poljoprivredom utječe na francusko gospodarstvo, EU i puno šire

Francuska tradicionalno potiče poljoprivrednu proizvodnju i još kontrolira minimalne cijene prehrambenih proizvoda. To je inače karakteristika planske ekonomije.
PIŠE Branimir Perković

Nevjerojatno je da u 21. stoljeću postoji država u EU koja određuje minimalne cijene prehrambenih proizvoda, što je jedna od politika centralno planirane cjenovne kontrole koje se primjenjuju u socijalističkim planskim ekonomijama ili eventualno u vrijeme rata. Ali radi se o jednoj od država utemeljiteljica EU, Francuskoj.

Francuski premijer Emmanuel Macron je u svom predizbornom programu najavio da će podići minimalne cijene prehrambenih proizvoda da bi pomogao poljoprivrednom lobiju, što je Vlada trebala izglasati u prosincu prošle godine, ali zbog "Žutih prsluka" to nije učinjeno.

Opsjednutost Francuske i Francuza poljoprivredom seže daleko u prošlost, još od kaotičnog i nasilnog doba Francuske revolucije. Jedan od okidača revolucije je bila upravo nestašica poljoprivrednih proizvoda i glad pa se stvorio paničan i protekcionistički način razmišljanja o poljoprivredi, što je opstalo do današnjih dana.

U bizarnom povijesnom raspletu se dogodilo da je upravo jedna od prethodnica moderne ekonomske misli, škola fiziokratizma, koja je zagovarala nemiješanje države u gospodarske odnose i od koje potječe izraz laissez faire, što označava potpuno odsustvo državne kontrole nad ekonomijom i koji je kasnije preuzeo otac klasične ekonomije Adam Smith, vjerojatno bila idejni okidač takvog odnosa prema poljoprivredi.

Fiziokrati su naglašavali slobodu u ekonomskim odnosima i odsustvo bilo kakvih trgovinskih barijera, ali su isto smatrali da sve bogatstvo proizlazi isključivo iz poljoprivrede. Smatrali su da se samo u poljoprivredi "vidi" nastanak zaista nečega novoga, uz ulaganje energije ljudskog i životinjskog rada, a sve ostale djelatnosti su samo mijenjanje oblika bogatstva nastalog iz poljoprivrede.

Tijekom vremena su njihove ideje o nužnosti slobode u ekonomskim odnosima i odsustva državne prisile prešle preko mora u Englesku i Škotsku, gdje su bile temelj za Adama Smitha i druge utemeljitelje klasične ekonomske škole, a u Francuskoj je ostala samo fetišizacija poljoprivredne proizvodnje.

Ta opsjednutost poljoprivredom je kulturološki i politički opstajala kroz povijest, pa su tako glavni uvjet Francuske za prihvaćanje jedinstvenog tržišta EU bili poljoprivredni poticaji. Francuski političari su praktički samostalno stvorili Zajedničku poljoprivrednu politiku 1962. godine, na koju trenutno odlazi oko 40% proračunskih sredstava EU.

I danas poljoprivredni lobi ima ogroman utjecaj na Francusku politiku, iako je manje od 3% Francuza zaposleno u poljoprivredi. Zbog toga i postoji nešto nezamislivo za razvijenu slobodnotržišnu ekonomiju, određivanje minimalne cijene prehrambenih proizvoda. Argument je da određivanje minimalne cijene poljoprivrednih proizvoda štiti poljoprivrednike iako već postoje goleme subvencije. Upitno je da se 3% stanovništva i mali dio ukupnog gospodarstva subvencionira iz sredstava koja su posredstvom državne prisile tj. oporezivanjem oduzeta ostatku gospodarskih subjekata i ostalih 97% stanovništva.

Dodatna licemjernost je da se propovijeda slobodna trgovina na razini EU dok pojedine države kao Francuska naveliko subvencioniraju neke gospodarske grane. To umjetno narušava tržišnu utakmicu i guši proizvođače iz siromašnijih država članica koje ne mogu priuštiti da toliko izdašno subvencioniraju poljoprivrednu djelatnost, a zbog toga što su granice otvorene ne mogu se oduprijeti trgovinskim barijerama kao što su carine da bi zaštitili vlastite poljoprivrednike.

Da se razumijemo, situacija u kojoj bi ostale države odgovorile carinama na subvencije francuskim poljoprivrednicima ne bi koristila nikome. Cijene prehrambenih proizvoda u tim državama bi narasle i carine bi bile na štetu stanovništva, bar na sve koji nisu zaposleni u poljoprivredi, a to je minimalno 95% stanovništva u svakom zemlji EU.

Francuska svojom opsjednutošću poljoprivredom najviše šteti vlastitim građanima i to a dva načina. Prvo oporezuje 97% građana i otprilike isto toliki dio gospodarstva da bi subvencionirala 3% radnika u poljoprivredi, a zatim određuje minimalnu cijenu prehrambenih proizvoda, koja je iznad tržišne, i time prisiljava kupce da dodatno plaćaju za proizvode čiju je proizvodnju država već subvencionirala njihovim novcem.

Ali neefikasna raspodjela novca od produktivnih prema manje produktivnima je samo jedna dimenzija problema. Druga dimenzija je narušavanje zajedničkog tržišta EU. Treća dimenzija je što to dovodi do viškova proizvodnje jer se narušava cjenovni mehanizam koji signalizira tko, što, koliko, kako i gdje treba proizvoditi.

Prosvjedi poljoprivrednika su standardna slika u Francuskoj. Scene u kojima se mlijeko prolijeva, gnojivo razbacuje po ulicama, puštaju svinje i ovce po gradovima, blokiraju ulice i uništavaju poljoprivredni plodovi stalno pune naslovnice medija u Francuskoj. Doima se kao da je Francuska primarno poljoprivredna zemlja, iako samo 3% radnika radi u poljoprivredi.

Zašto su poljoprivrednici stalno nezadovoljni ako su toliko privilegirani da su najsubvencioniraniji dio gospodarstva u Francuskoj i među najsubvencionirajima u svijetu? A dodatno su zaštićeni minimalnim cijenama prehrambenih proizvoda.

Pa upravo zbog toga što subvencije dovode do viškova u proizvodnji, čak i situaciji kada je Francuska veliki izvoznik poljoprivrednih proizvoda. Narušavanje cjenovnog mehanizma može dovesti samo do dva ishoda; proizvodnih viškova ili proizvodnih manjkova. Zbog toga što centralno planiranje nikada nije uspjelo zamijeniti cjenovni mehanizam, u socijalizmu su se stalno pojavljivali viškovi i manjkovi. Subvencije i određivanje minimalnih cijena prehrambenih proizvoda u Francuskoj su doveli do prevelike proizvodnje poljoprivrednih proizvoda koji se nemaju kome prodati.

Slobodnotržišni mehanizam na viškove odgovara tako da cijene padaju, a dijelu proizvođača proizvodnja postaje neisplativa pa se oni prebacuju na neku drugu djelatnost.

Francuska poljoprivreda je neosporno jedna od najproduktivnijih i najisplativijih na svijetu. Baš zbog toga nije sasvim jasno zašto Francuska, kao uostalom i ostale zemlje poput Njemačke, toliko izdvajaju poticaja za poljoprivredu, djelatnost koja zapošljava manje od 3% stanovništva i doprinosi BDP-u manje od 2%. A sve to na teret ostalih 98% gospodarstva i 97% stanovništva. I kao da to nije dovoljno velika privilegiranost poljoprivrednika, Francuska ima i zakon kojim određuje minimalnu cijenu prehrambenih proizvoda.

Standardna obrana glasi kako se time pomažu mali proizvođači i "preživljavanje sela". Ali to nije istina jer 80% sredstava iz EU proračuna namijenjenog za poljoprivredu dobiva samo 20% proizvođača. Mali proizvođači dobivaju jako malo. Činjenica je kako u poljoprivredi veliku ulogu igra ekonomija obujma i velike farme su ujedno produktivnije farme. Poljoprivreda 21. stoljeća je masovna, industrijalizirana i visoko tehnološki opremljena. Premala zemljišta su ujedno i problem Hrvatske poljoprivrede. Upravo zbog toga što se radi o industriji u pravom smislu riječi, a ne malim farmerima iz 19. stoljeća, trebaju se ukinuti subvencije, kao i bilo kojoj drugoj industriji.

Koliko je uopće isplativa proizvodnja koju se treba toliko jako štititi? Koliki je to teret za ostatak društva?

Problemi s takvom politiku prelaze i granice EU. Zemlje u razvoju su puno više oslonjene na poljoprivredu kao izvor ekonomskog rasta od država EU. U situaciji bez državnog intervencionizma, one bi izvozile poljoprivredne proizvode u EU zato što imaju niže troškove proizvodnje. Ali velike subvencije poljoprivrednicima u EU ruše taj prirodni trgovinski odnos i one ipak ne mogu biti cjenovno konkurentne koliko bi inače bile. Paradoksalno je da su među deset najvećih svjetskih izvoznika poljoprivrednih proizvoda čak šest države EU (Njemačka, Francuska, Nizozemska, Belgija, Španjolska i Italija) - male zemlje s relativno velikom gustoćom stanovnika, kojima poljoprivreda sudjeluje u ukupnom gospodarstvu s par posto. Razlog su upravo ogromne subvencije i zbog toga je upitna sama neto isplativost tog izvoza.

Subvencije, same po sebi, teško su narušavanje tržišne efikasnosti i dovode do proizvodnih viškova, a ukupna isplativost za samu nacionalnu ekonomiju je upitna. Činjenica da je Francuska na to dodala još i određivanje minimalnih cijena prehrambenih proizvoda je čisto groteskna.

 


VIŠE IZ RUBRIKE:
EKONOMIJA
SVIJET
O autoru
Branimir Perković je diplomirao ekonomsku politiku i financijska tržišta na Sveučilištu u Splitu. Komentator i analitičar na projektu Liberal.hr >>VIŠE
Vezano
Tko je tu lud? Novcem iz proračuna potiču proizvodnju šećerne repe, a onda oporezuju proizvode sa šećerom
Francuska uvela digitalni porez, Trump ljut: ʼSad ćemo mi oporezivati vaše vino!ʼ
Legalizacija marihuane bi obogatila našu turističku ponudu i učinila Hrvatsku konkurentnijom
Hoće li ugostitelji sada spustiti cijene ili će razliku od PDV-a uzeti sebi?
Ekonomija za neznalice (2): Što se događa kada država kontrolira cijene?
Načelniku Murtera se ne sviđa zakon ponude i potražnje, poziva državu da uradi nešto
Objašnjeno: Zašto su neki hrvatski proizvodi jeftiniji u inozemstvu nego u Hrvatskoj?
Žuti prsluci su na teži način naučili da je Bastiat bio u pravu
Zelena ljevica ima previše povjerenja u HDZ i Bandića. Svi njihovi prijedlozi već su isprobani i propali
OPG-ima državna agencija ne priznaje ponudu iz SAD-a jer nema pečata i PDV-a
Država joj poslala porezni zahtjev na grob
Odbijanjem da prekrije lice u Libanonu, Le Pen pokazala svoje licemjerje
FEE: Top 6 razloga zašto bi Le Pen bila loša predsjednica
Le Pen nije najgora kandidatkinja: Ovaj lik bi uveo porez od 100%
Francuzi rekli NE nacionalizmu, DA slobodnom tržištu
Dan kada su seksualne radnice okupirale crkvu i izborile se za prava
Macron zbog rezova pao u anketama pa nacionalizirao brodogradilište da se spasi
Macron odlučan da provede reformu rada: Donosimo 5 ključnih promjena koje će razljutiti sindikate
Macron je bio za dekriminalizaciju kanabisa...a onda je postao predsjednik
Macron - revolucija o kojoj Hrvati ne smiju ništa znati
Novo na Liberalu

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Naslov koji polazi od pretpostavke da osoba ne može biti sekularist i vjernik u isto vrijeme, krajnje je pogrešan i manipulativan.

N1 televizija obmanjuje javnost: Sekularizam i ateizam nisu jedno te isto

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Analiza intervjua s kandidatom HSLS-a za predsjednika RH. Moram priznati da me u mnogim stvarima razočarao...

Kovač je po pitanju osobnih sloboda kao Dalija Orešković. Srećom, u ekonomiji je puno bolji

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Međunarodne korporacije imaju zaštitu LGBT prava u svome kodeksu, što je s tržišne strane posve razumljivo. To je razveselilo lijeve udruge koje posve nesvjesno slave kapitalizam.

Privatna korporacija kao posljednja linija obrane LGBT prava u Mađarskoj

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Hrvatska ima najviši PDV na putnički prijevoz među zemljama članicama EU, a možda i u cijelom svijetu.

Većina zemalja EU ukinula PDV na putnički željeznički prijevoz, Hrvatska nije među njima

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Porezna uprava je u 'ofenzivi' na ugostiteljske objekte na moru kaznila skoro dvije trećine ugostiteljskih objekata u koje je ušla. Što nam to govori o zakonima i porezima?

Jesu li lopovi ugostitelji ili je lopovska država?

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Pročitajte što će prvo napraviti ako osvoji vlast, što misli o sadašnjoj Vladi, hoće li pomilovati osuđenike koji trunu u zatvoru zbog marihuane...

Intervju s Dejanom Kovačem, kandidatom koji će predstavljati liberalnu Hrvatsku na ovim izborima

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Otkud tolika strastvena želja za porezima koji će 'opaliti po džepu' druge ljude, one s kojima ne dijelimo neku karakteristiku?

Neka susjedu crknu dvije!

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Prošlo je 5 godina kako je pokrenuo filantropsku inicijativu za poboljšanje uvjeta i bolju informatičku naobrazbu u hrvatskim školama...

Bakić obilježava 5. godišnjicu IRIM-a: ʼEdukacija je najveći izjednačavač prilikaʼ

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Ovo je jedan od najočitijih primjera uredničke manipulacije kako se neki hrvatski mediji trude ulizati vladajućima.

Manipulacija: U naslovu kažu da građani podržavaju Kujundžićeve poreze, a pitali su samo troje ljudi

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

A samo je rekao da su za cijenu Thompsonovog koncerta tri grada mogla postati transparentna.

Kovač prima prijeteće i uvredljive poruke od Thompsonovih fanova: ʼTi si četnik i jugokomunist!ʼ

Zanimljivosti

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Nakon napada novinara Fox Newsa i predsjednika Trumpa, Universal je otkazao izlazak filma The Hunt.

Američki konzervativci dokazali da su pahuljice: Zbog njihovih osjećaja otkazan film

Društvo

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Ministri Marić i Kujundžić opravdavaju povećanje trošarina na alkohol i cigarete ulaganjem u zdravstvo. Koliko je to utemeljeno?

Pušači već uplaćuju u proračun trostruko više od troškova njihovog liječenja, ali novac ne završi u zdravstvu

VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: